jao momaci...di vam mladost svršila...prijavremeno u staračkom domu
je se sve nekako nadam...i računam vako...kad otplatim kredit...imaću 39 godina. još mi rano nekako...prepustit nekretninu drugima na korištenje...i udomit se kod umirovljenika.
|
|
|
 

A jesi li razmišljao da kada budeš star i nemočan tako i tako završiš u stakačkom domu. I šta če ti onda nekretnina?

jao momaci...di vam mladost svršila...prijavremeno u staračkom domu
je se sve nekako nadam...i računam vako...kad otplatim kredit...imaću 39 godina. još mi rano nekako...prepustit nekretninu drugima na korištenje...i udomit se kod umirovljenika.
 

ne, ako sam jos koliko toliko pokretan i mogu i ocu se brinuti za sebe, a opet nemocan da se selim kad se vlasniku stana sprdne
ipak meni je bitno da bar nesto ostavim iza sebe svojoj djeci, kako nebih ispao covjek koji u svom cijelom dugogodisnjem zivotu doslovno bio nis koristi jer nije nista ostavio iza sebe, takoreci osjecao bih se kao nesposoban, nemaran i nis koristi al to sam samo ja
jer sam ipak odgojen da iza sebe omogucim koliko toliko olaksanje svojim nasljednicima kako nebi trebali opet krenuti od nule i ici sve ispocetka jer je stari prdonja bio sebican koji je mislio samo na sebe
 

Tu se slažem! Samo to nemora biti nekretnina! Ima bolih opcija!

Ma u uređenim državama posjedovanje nekretnina nije nužno, već je čak i luksuz. U ovom našoj banana državi posjedovanje nekretnina je valjda prva stvar koju moraš napraviti u svom životu. Lako je dok si sam, ali kad dođu djecaPa ne možeš se seliti svake 2-3 godine sa svim stvarima u novi stan, pa nisi više student. Kad si sam ne moraš niti biti u podstanarima, možeš i u autu spavati. Možeš otići nazad starcima, možeš što god ti padne napamet.

zašto bi bilo lakše? o nekim stvarima treba razmišljati i prije no djecu nagomilamo.
a dvije plaće...lakše otplatu kredita podnesu; osim toga...postoje porezne olakšice.
neš virovat...al u dvoje je fakat lakše(osim u mom specifičnom slučaju)
opcija starci...i nije ti neka opcija![]()
 

Tu ima svakakvih zanimljivih odgovora.
Mene zanima slijedeće.
Završavam fax polako. Mogla bih ga i ove godine završiti ako budem zdrava.
ako ugrabim odmah neki okej plaćen posao nakon par mjeseci bih ja baj baj od doma.
Uselit ću s curom, koja će isto raditi.
Pitanje jest: ja želim kupiti stan, na koliko godina je najbolje uzeti kredit? Ne bih htjela do penzije biti rob banci
 

@Ledena Chaya
Meni recimo zasad pada napamet zbog nestalnog i nesigurnog posla na balkanu. Da se ide prvo na opciju za garsonijeru, pa onda poslije ak se sakupi lova kupi se normalan stan u zamijenu, ti daš garsonijeru, a netko ko ima stan i oće garsonijeru uzme garosnijeru. A tebi da stan koju bi otplatila uz manju naknadu.
Garsonijeru bi možda otplačivala kakvih 10 godina umijesto 20-30 godina za normalan stan, jer ko zna kad budu homoseksualni parovi dobili šanse za posvojenje djece pa tak da u tom trenutku više od garsonijere vama dvijema niti netreba.
 

E viš nije loše, 10 godina nije predugo. U međuvremenu dobim na lotu i ko bog. Hvala na vrijednom savijetu![]()
 

Ako postoji kreditna sposobnost onda je bolje kupiti stan nego biti podstanar. Kupovinom stana riješavamo stambeno pitanje dugoročno a pogotovo ako se radi o mlađoj osobi kojoj i godine dozvoljavaju da uđe u dugoročni kredit pa još k tomu ako i partnerica/partner ima posao i solidna primanja onda tu nema mjesta za oklijevanje. Jeste to investicija ali se isplati.
I život koji sanjam ako je bez tebe onda to nije život......
Zabilješke