
Originalni autor citata je
deveta
Osobno se baš ne slažem sa navedenim, a da nekima matka jednostavno ne ide i nemaju predispozicije za nju.
Moj osobni primjer je da su upravo roditelji bili ti koji su mi zakuhali problem sa matkom u osnovnoj školi. Nastavnica je bila utoliko kriva jer nije znala prenijeti znanje na nas, a nakon šturih informacija o lekciji odmah smo prelazili na zadatke koji su se rješavali na fakultetima. Roditelji su nakon mog učestalog slijeganja ramenima i mog kućnog objašnjavanja da ne razumijem gradivo, pustili da sve ode niz vjetar i od tada sam stalno slušala njihove razgovore kako meni matka ne ide. To je za njih bila gotova stvar. Vrlo pogrešno roditeljsko postupanje!
U srednjoj školi stvari su se drastično promijenile, kada sam prelaskom u drugi srednje promijenila školu i na prvom školskom satu mi je profa iz kemije pred svima "objasnila" kako ću sigurno pasti razred (nikada me prije vidjela nije), jer sam došla iz škole koja je kao bila lakša. Tad sam tražila od mojih da mi plate instrukcije iz matke, jer je to bio jedini predmet kojeg sam se bojala. Nakon instrukcija koje su trajale dva puta po sat i pol vremena, matka je postala moja opsesija, postala sam razredni matematičar, mada sam se i tada služila prstima kada bi zbrajala i oduzimala.
Dakle, matku treba voljeti (zavoljeti), treba biti zainteresiran i uporan za rješavanje zadataka a i motiviran. Ta motivacija je ona sreća i ushit, kada skužiš da si dobio točan rezultat. Zato roditeljima savjet, svi smo matematičari, bez obzira što ispod stola na prste brojimo
PS Razlomci se početno uče uz pomoć naranđi i mandarina. Oguli se kora, pokaže se jedno cijelo ilitiga jedna naranđa, pa se kriške odvajaju na dijelove, polovina, četvrtina...da sam profač svaki đak bi mi na sat donio naranđu


Zabilješke