Tema: Bosanski običaji :Pijenje kahve

Baš bih željela probati vašu bosansku kavu.

Mi u Hrvatskoj deremo po Franck-u i instant kavama, a ova vaša izgleda nekako pravo, iskonski. Zaista bih željela to probati!

Je, Kapitalist, i ja tako. Onu veliku za čaj, to mi je onako...taman.

Originalni autor citata je Jugoslaven_Komunjara

Ja kad sam prvi put bio u BIH, 98 godine, popio sam 15 kava
Kod nas je red, kad udješ u goste, fino te pitaju, jesi za kavu, a ovi Bosanci ništa, samo kuhaju A meni posle bilo nezgodno odbiti Kasnije sam več sa vrata vikao, dosta mi je kave

A kako se to kod njih pije Prvo stave onu kocku šečera u sta, pa zalivaju kavom I to sve fino polako, ima se vremena, a kod nas sve nešto na brzaka

I još nešto, đezvu nazivaju đugum, a šoljice filđan

Jedan savjet...:

Ubuduce, kad vidis da ti spremaju novu kafu, a ti vikni iz sveg glasa, jasno i glasno:

"Peci pile, kafa me zatvori..."

To je bila sikter kafa samo ti nisi skonto odma nisu ti objasnili sve obicaje

Originalni autor citata je Jugoslaven_Komunjara

A zašto si onda meni dao malu šoljicu, kad sam radio kod tebe Banda škrta, kapitalistička

Ma to ti je bila sikter kafa samo ti nisu naj bolje objasnili obicaje

Iskreno prelijena sam za kuhanje kafe, jedva i Nesicu napravim, a ponekad i zaboravim i da sam stavila vodu pa mi serpa izgori.

Ova kafa budi lijepe uspomene al dok mi je pravi neko drugi.

Originalni autor citata je Thunderica

Kod moje nene rahmetli znao se red: rano ujutru odloži vatru suhim trijeskama borovine, klanjaj sabah pa pristavi kahvu. Nekako, dok je djed bio živ ili sam bila premala da bih primijetlila ili nisam dovoljno učestvovala u tom ritualu, pa su i sjećanja bljedđa.Međutim, ponekad, kad osjetim miris prave bosanske kahve, sećanje bljesne...Nena i ja na sećiji pored prozora. U šporetu tipa "smederevo" pucketa vatra, a na platama vri voda. Nena, u dimijama i šamijici "keranoj" za po kući podvezanoj na vrh glave, vedro radi oko šporeta ko da su joj "bezi sjahali", a ne jedno obično i svem svijetu uostalom nevažno dijete. Bila sam obično dijete, ničim posebno i ni po čemu različito od ostale djece. Samo sam tu, na toj sećiji, u toj kući, gledajući u vodu uzavrelu na špretu osjećala važnost postojanja, misleći da me nena uvažava kao sebi ravnu, dostojnu njenog truda i fildžana kahva. I onda taj čudan bosanski običaj da nene unučadima obavezno sipaju kahvu. Nekad javno pred svima, a nekad onako nasamo kao da dijelimo nešto samo naše i posebno. Naravno više mlijeka nego kahve i puno kajmaka sa mlijeka tek uzavrelog...Koliko sam samo puta opržila jezik prerano otpivši iz fildžana, ali nena se samo nasmijala govoreći: -"polahko, polahko". Gledajući iz ugla odrasle osobe, sada razmišljam ovako: Možda to tradicionalno ispijanje kahve ne bi ni opstalo da ne postoji, skoro u svakoj kući, jedna sećija i na njoj dvoje starih i jedno dijete koje se uz svaki prvi fildžan kahve osjeća odraslo i važno.

Prije neki dan kad je moj sin rekao da najbolju kahvu kuha nena, ja sam shvatila. Jasno mi je bilo da nije do mjere, ni do toga koliko dugo voda kuha. Pala je u vodu moja teorija da jedno okno ručnog mlina na jednu bakrenu neninu džezvicu daje najbolji miris koji jedna kahva može dati. Shvatila sam da je čitava tradicija pijenja kahve, kao i bilo koji drugi običaji prenose sa starih na mlade i da čitav život oponašamo svoje stare, nadajući se da ćemo osjetiti bar djelić one bezbrižnosti i sreće svog djetinjstva.

Izvor: http://dzematrahic.ba/i/index.php?op...803&Itemid=811

mmmmmmmmmmm

ooodmah osjetim miris vetrice i pecene kafice
milina jedna!

da,daaavno je to biloo...a sada,salijem litru kafe dok si reko kex!

inace,to mi je jedan od drazih bosanskih obicaja,jerbo volim kafu
i đe god dođem,samo kafu pijem,s kockom il ne,svejedno je
samo neka se kafendiše.

kako si me s svojim upisom podsjetila na ljepe dane...