Tema: Hoće li Izrael i zapadna alijasna napasti Iran?

Američki službenici navode da će bomba, napravljena posebno radi uništenja utvrđenih fortifikacija koje su izgradili Iran i Sjeverna Koreja, biti sposobna pogoditi i najdublje bunkere.

Bomba za razbijanje bunkera teška 13.600 kilograma, poznata kao "Masivni eksplozivni penetrator" (MOP), napravljena je posebno radi uništenja utvrđenih fortifikacija koje su izgradili Iran i Sjeverna Koreja kako bi sakrili svoje nuklearne programe - piše Wall Street Journal, pozivajući se na službenike.

Američki tajnik obrane Leon Paneta rekao je da očekuje da će bomba biti sposobna pogoditi i najdublje bunkere.

Link

Nuklearni inspektori u UN-a stigli u Iran: Došli riješiti 'sumnjiva pitanja' oko iranskog nuklearnog programa. Link

U možda najkonkretnijoj izjavi do sada, američki ministar obrane Leon Panetta rekao je kako postoji velika mogućnost da će Izrael napasti Iran već u travnju ove godine.Vijest je prvi prenio Washington Post, zatim i većina drugih medija u SAD-u.

Link

Ovo je loše, Izrael izgleda neželi ni p, od pregovora sa Iranom. Posebno me zadnjih dana zabrinu da se tako izrazim, pa i izazvao neki užas službeni moto mossada tajne Izraelske službe - " U rat sa obmanom " tako nekako glasi. Lobi izraelski u USA je moćan lobi , i ako će Iran uzvratit neznam kako će se pnašat USA. Dio njihovih generala, postoji blok visokih časnika koji nežele rat sa Iranom. Samo je pitanje dal imaju dovoljno utjecaja, jer kada Obama donese odluku vojinici se moraju povinovat vrhovnom zapovjedniku. Loše, taj rat neće biti ni blizu libijskom, iračkom, to nebih htio normalnim ljudima, ma nikome. Mnogi misle da je iran tigar od papira, sam ne mislim da je to baš tako.

Izraelski ministar vanjskih poslova Danny Ayalon izjavio je, kao odgovor na jučerašnju izjavu američkog državnog tajnika Leona Panette, da ukoliko sankcije Iranu ne budu uvedene sada i ako Iranci ne prestanu s ilegalnim aktivnostima onda neće biti potrebno ni razgovarati o njima, izvještava Reuters.

.

Kopnene vježbe

Iranci odmah odgovorili, prebrzo ili je sve već jako blizu rata

Iran će napasti bilo koju zemlju čiji teritorij bi »neprijatelj« Islamske države upotrijebio za vojni udar na njegovo tlo, rekao je nedjelju zamjenik čelnika iranske elitne Revolucionarne garde.

»Bilo koja točka koju bi upotrijebio neprijatelj u operacijama protiv Irana bit će podvrgnuta osvetničkom napadu naših vojnih snaga«, rekao je za poluslužbenu novinsku agenciju Fars Hossein Salami tijekom vojnih vježbi.

Link

SAD i Izrael podijeljeni oko brzine iranske prijetnje

Predsjednik Obama ja pokušao raspršiti pozive za vojnu akciju u telefonskom razgovoru s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Dok dva čelnika imaju često prijeporne odnose oko diplomacije na Bliskom istoku, američki dužnosnici su uvjereni da je Netanyahu spreman dati gospodarskim sankcijama i drugim koracima vrijeme da djeluju.

Razlika oko iranskog nuklearnog „imuniteta" je kritična jer se ne odnosi samo na vrijeme ili blefiranje oko mogućeg vojnog udara, nego i kalkulacije oko toga koliko duboko i brzo sankcije protiv Irana mogu djelovati. Ako je izraelska tvrdnja ispravna, pitanje koliko brzo Iranci mogu konstruirati oružje postaje manje važno ako postoji način da ih se zaustavi.

Amerikanci imaju vrlo različit pogled, prema visokom dužnosniku koji je raspravljao o konceptu s Izraelcima. On je rekao da „postoje mnoge druge opcije" da se uspori iranski napor prema kompletiranju oružja, kao što je zatvaranje iranskih prihoda od nafte.

Link

Izraelski MVP: "ni američka ni ruska upozorenja neće utjecati na našu odluku o napadu na Iran".

Link

Ovo nije dobro, izgleda da će Izrael bez obzira na UN, USA il Rusiju krenuti na Iran. Suludi su potrezi vlade u Izraelu, a poljedice to će se tek vidjeti , no biti će ogromne jer svi predviđaju taj napad ka uvod u puno veći rat. Rat širih razmjera u nestabilnoj regiji, rat pun interesa zapadne alijanse i Izraela, a pogotovo Rusije koja je svjesna da će imat NATO na granici ako Iran padne, past će i Sirija a to je njihova jedina odskočna daska / luka na mediteranu. To ruje neće dozvolit, to je svakom jasno. Ako cionisti krenu neće biti dobro, ni židovima, ni irancima ali ni svjetu. Pad Irana označit će nove odnose i saveze. Ma sam napad na Iran promjenit će mnoge stvari, i ako neki misle da je do sada bilo loše, biti će još gore ako se dogodi napada na Iran.

Nagađanja da će Iran uvesti plaćanje nafte u zlatu potvrdila je iranska novinska agencija koja je izvijestila da je guverner iranske banke Mahmud Bahmani kazao kako će Iran prihvatiti plaćanje nafte zlatom, javlja je BBC.

Ovaj potez Iran je odlučio povući zbog toga jer je nametnutim sankcijama EU zabranio kupnju iranske nafte od 1. lipnja, a u SAD-u je zabrana već na snazi, zbog čega je otežano uobičajeno poslovanje dolarima. Kina i Indija potvrdile su da će nastaviti otkupljivati naftu od Irana.

Link

Mislim da je ovo ili da će ovo bit prava uveritra za rat, nažalost no sve ide prema tome. Iran je ovako napao američku valutu, time drugima dao do znanja da se to može i sumnjam da će USA to mirno promatrati. Iranu je u tome pomogla sama USA, na način da pritisnula europske države na embargo Iranske nafte. Time je napadnuta USA ekonomija jer dolar je glavno sredstvo plaćanja u svijet misli od ranih 70-tih. Kada su ameri sklopili ekskluzivan dogovor sa S.Arabijom , te je tada dolar postao svjetska valuta. Tog časa USA postaje imperijom u pravom smislu te riječi, ovo je strašan udar na dolar. Još kada znamo da su Indija, Pakistan pristali plaćat zlatom Iransku naftu, to je situacija gora po dolar. Ovo neće, nažalost neće dobro ispast. Uz ovu vjest koja slijedi to je još vidljivije -

Izraelski dužnosnici tvrde da neće obavijestiti SAD odluče li preventivno napasti iranska nuklearna postrojenja, tvrdi američki obavještajac upoznat sa stajalištima te bliskoistočne zemlje. Njegova izjava pojačala je tenzije samo nekoliko dana prije sastanka predstavnika Bijele kuće i Kongresa. Izraelski čelnici, javlja AP, odluku o napadu zatajili bi SAD-u kako ne bi postojala mogućnost da Amerika bude odgovorna za nemogućnost zaustavljanja mogućeg napada.

Link

Obama: Ne blefiram, SAD je spreman intervenirati u Iranu.

SAD Izraelu čuva leđa, rekao je američki predsjednik Barack Obama, dodavši kako, kada je riječ o Iranu, "ne blefira" te je spreman posegnuti i za vojnim rješenjem u slučaju da sankcije i diplomacija ne uspiju zauzdati nuklearne ambicije Irana.

Kako prenosi Reuters, ova izjava dolazi uoči posjeta izrealskog premijera Benjamina Netanyahua Washingtonu. Prema jednom izraelskom dužnosniku, Netanyahu je Obaminim pomoćnicima u Jeruzalemu prošlog tjedna rekao kako želi jamstva ako SAD ne želi Izrael "napadne odmah". "Ako želite reći 'pobrinut ćemo se za vas', ne govorite to dovoljno jasno", navodno je rekao Netanyahu.

Izvor

Najnoviji rezultati objavljeni danas u Teheranu, pokazuju da su pristaše iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, osvojili više od 75 posto mjesta u parlamentu.Rezultat glasanja vjerojatno će znatno utjecati na predsjedničke izbore 2013, jer su pristaše Hamneija pobijedile i u onim mjestima gdje je na prošlim parlamentarnim izborima Ahmadinedžad odnio uvjerljivu pobjedu s više od 90 % glasova.
Veliki uspjeh struje vrhovnog vjerskog vođe ajatolaha Ali Hamneija, svakako je odraz i velike podrške tvrdom stavu Iranaca u nuklearnom sporu sa Zapadom.

Više

Kako Iran može odgovoriti na izraelski napad.

Američki ministar obrane Leon Panetta u utorak je rekao da će, u slučaju neuspjeha diplomacije, SAD poduzeti vojnu akciju kako Iran ne bi proizveo nuklearno oružje.

"Vojna akcija posljednja je mogućnost, kad sve drugo zakaže", rekao je u pripremljenom govoru proizraelskoj lobističkoj skupini AIPAC-u. "Ali da ne bude zabune, djelovat ćemo budemo li morali". (Hina)

Napad na Iran mora biti sveobuhvatan, a sami zračni udari ne bi donijeli puno rezultata. Takvu operaciju Izrael ne može sam izvesti. Ovo je više psihološki pritisak na Iran nego stvarna prijetnja. Izrael sam u ovom trenutku nema snage za obuhvatnu akciju, a ako do nje ikada dođe, Tel Aviv će sačekati republikanca u Bijeloj kući – kaže admiral Domazet Lošo.

Situaciju dodatno komplicira i činjenica da Izrael u svome arsenalu posjeduje i nuklearno naoružanje, a Grgić ne isključuje i njegovu uporabu. Više

Nadam se da Lošo i ovaj Grgić samo zabrijavaju, nuke ovo postaje suludo , užas

Netanyahu je dobio odobrenje da napadne Iran, sva vojska je na pozicijama.Sve je spremno, a cijena nafta raste. Ukljucujuci i medijsku propagandu, briti i ameri su pustili naftu iz naftnih rezervi na tržište.

Breaking: Israel Security Cabinet Votes 8 To 6 To Attack Iran - 12160

Exclusive: U.S., Britain set to agree on emergency oil stocks release - Yahoo! News

Totalni luđaci, svi redom, a ovo je trenutni položaj američkih snaga

USA dovlači još snaga, kauboji su poludjeli jednostavno previše snaga da bi bila patka. Daj Bože da griješim, ako se kina uplete ovo je ravno scenarij ww3.

Sve napetija situacija u perzijskom zaljevu - SAD povećava prisutnost i dovodi mnoga nova naoružanja.

Washington planira dovođenje još vojske u Perzijski zaljev, unatoč činjenici da su se tamo već stacionirali nosači zrakoplova - dolazi još brodova, podmornica i helikoptera. Informaciju je potvrdio američki Načelnik vojnih operacija, Admiral Jonathan W. Greenert.

Link

Poveznica na jedan tekst Gideona Levya haaretz koji donekle objašnjava besmisao rata sa Iranom

Mislim da nece. Malo i Iran popusta jer zna ako udje u rat sa Izraelom da je usao u rat sa cijelim svijetom.
Izrael moze da ratuje decenijama, oni imaju logisticku podrsku bogatih zemalja cijelog svijeta a Iran ne moze da izdrzi duze od nekoliko mjeseci.
Izrael je drzava gdje je sve podredjeno ratu. Muskraci sluze vojsku tri godine, djevojke dvije, svaka firma iz Izraela ima neke ispostave diljem svijeta tako da, i ako pocne rat, imaju dobre izvore finansiranja.
Jevreja ima svugdje, u svim svjetskim organizacijama, ima ih cak i u ministarstvu odbrane Irana...imaju najsavremeniju vojsku na svijetu, najsavremenije oruzje gdje se jako vodilo racuna o bezbjednosti ljudi.
Jevreja ima u Izraelu oko pet miliona, zgazili bi ih Arapi za jedno prije podne da nisu tako snazni i organizovani.
Na osnovu te organizacije oni opstaju kao drzava okruzeni Arapima.
A i upitno je da li Iran uopste ima nuklearnu bombu...znaju to Jevreji jako dobro, ne bi ni oni tako samouvjereno zveckali oruzjem da nisu prije toga ispitali dobro stanje na terenu.

Napad na Tel Aviv nije samo napad na Izrael...znala je to i Turska...

USS Enterprise pridružuje nosačima USS A.Lincon i USS C.Vinson što po meni ne znači da će biti rata, iako se ne sjećam kada su zadnji put Amerikanci imali tri nosača operativna u blizini perzijskog zaljeva, a da nije bila ratna operacija u tijeku.

Dobar video, rusko ( ne ) blefiranje

ABDEL Bari Atwan, urednik londonskog lista Al Quds, smatra kako će Zapad u paketu napasti Iran, Siriju i Hezbolah čim donesu odluku što da rade po pitanju iranskog nuklearnog programa.

Tvrdi kako zapadne zemlje još nisu pokrenuli intervenciju u Siriji samo zato što još nisu definitivno utvrdili hoće li raketirati Iran, ali to je, po njegovom mišljenju, samo pitanje vremena.

"Mislim da će doći do rata, pitanje je samo kada. Izraelci i Amerikanci se slažu po tom pitanju. Razlika je jedino u tajmingu. Amerikanci žele da do rata dođe nakon predsjedničkih izbora, a Izraelci u akciju žele krenuti odmah", kazao je u intervjuu za RT.Link

U.S. War Game Sees Perils of Israeli Strike Against Iran

Uglavnom vojni časnici nisu željni da se Iran napadne dok su američke snage u regiji. Kada se povuku sasvim moguce da ce biti bum bum. Tajna simulacija rata pokazala da izraelski napad na Iran uvlači i SAD
Globalni pritisak na Iran - Kina u veljači smanjila uvoz iranske nafte za 40%, uvoz iz Saudijske Arabije rekordan

Zašto rata neće biti

Rijetko kad ima u našim medijima komentara o Iranu kao ovih dana. Nisu naročito opširni, ali ih ima. Neki dan su bili izbori pa smo mogli pročitati nešto o tome kako su protekli. Također, nažalost, sve se češće spominje i mogući sukob, tj. izraelski/američki zračni napadi. Moguće je vidjeti karte koje pokazuju kuda bi zrakoplovi letjeli i što bi gađali. Ciljevi su vezani uz navodni iranski nuklearni program, onaj vojni. Navodni, jer su informacije koje javnost i zainteresirane strane o njemu imaju zapravo proturječne. Postoji li uopće? Ako postoji, u kojoj je fazi? Informacije o tome hoće li do napada doći također su proturječne. Hoće li Izrael napasti sam ili zajedno s Amerikancima? Hoće li uopće napasti? Iz nekih izjava tamošnjih političara čini se da je napad neminovan, ali opet, zašto onda već nije započeo?

Možda se odgovor krije na naslovnici The Economista na kojem se, na pozadini sumornog neba ponad pustinjskog tla, dramatično koče velika crna slova, I r a n, s time da je prvo slovo izvedeno poput stilizirane Bombe sa znakom radioaktivnosti, a iz slova 'a' duboko u tlo prodire gusto korijenje po kojem su, poput letalnih gomolja, također razasuti simboli radioaktivnosti. Pored dviju manjih bombi koje 'lete' prema slovima i na kojima, srećom, nisu simboli radioaktivnosti, nego simboli potencijalnih napadača, dakle, Davidova zvijezda i američka zastava, piše: Why an attack will not eradicate the nuclear threat (Zašto napad neće iskorijeniti nuklearnu prijetnju).
U tekstu na 9. str. čitamo kako se nitko ne bi trebao veseliti Iranu naoružanom nuklearnim oružjem, ali i to da "bombardiranje Irana nije odgovor". "Svijet" je, čitamo, "pregovarao s Iranom", kombinirajući ekonomske sankcije s "mrkvama" ukoliko ovaj nedvosmisleno napusti ideju o Bombi. Napad se spominjao kao zadnja opcija. No, takav pristup, čitamo dalje, nije urodio plodom. "Iran je nastavio obogaćivati uran. Razvio je tehnologiju potrebnu za izradu oružja." Saznajemo da se pored svetog grada Qoma duboko pod zemljom nalaze postrojenja kojima zračni napadi ne mogu naškoditi. Premda nema jasnih pokazatelja da je Iran uistinu krenuo u konačnu realizaciju vojnog nuklearnog programa, "neki analitičari, posebice u Izraelu, drže da vrijeme za uporabu sile istječe. A kad istekne, ništa neće stajati između Irana i bombe." I svima je valjda jasno što to znači, jer, "namjere Irana su zloćudne i posljedice posjedovanja takvog oružja bile bi smrtno ozbiljne". Tekst, očekivano, nije "Iran-friendly". No, premda se nekima čini da vrijeme curi, autor članka nije baš načisto s tim da je napad najbolje rješenje. Zašto? "Ako je Iran nakanio napraviti Bombu, napad bi to odgodio, ali ne i zaustavio. Doista, korištenje zapadnjačkih bombi kao oruđa za sprečavanje proliferacije nuklearnog oružja sa sobom donosi rizik da Iran postane još odlučniji da načini oružje – i još opasniji jednom kad u tome uspije".

U nastavku članka izmjenjuju se argumenti za i protiv napada, tj. varira se spomenuta početna premisa: Iran s Bombom je golema prijetnja, ali napad bi napadačima mogao više štetiti nego koristiti. Autor na jednom mjestu čak i dopušta posve neobičnu mogućnost da bi Iranu Bomba mogla služiti za vlastitu zaštitu (Dakle, nije početna pretpostavka da Iran želi Bombu radi vlastite sigurnosti (a nije li to argument svih koji je posjeduju, uključujući i potencijalne napadače?), nego se pretpostavlja – što? – da će odmah čim je napravi raspaliti po svima?), ali problem s tim je da bi onda i drugi u regiji mogli poželjeti isto: Saudijska Arabija, Turska, Egipat… ili Brazil, na drugoj strani svijeta, itd. I, kao, kud to onda vodi. Dakako – moram li to uopće isticati – nisam za to da itko izrađuje nuklearne bombe, i najbolje bi bilo da ih uopće i nema, ali, potezati navedeni argument na planetu na kojem ih je toliko da bi se cijeli mogao uništiti više desetaka puta i nije nešto uvjerljivo. (Na to smo, od kad su hladnoratovski ljuti protivnici postali "partneri", čini se, svi već pomalo zaboravili; odavno nitko ne protestira kontra Bombe kao što se to činilo '60-ih.) Premda, čovjek se može složiti s autorom kad kaže da se Hladni rat, iako su Amerikanci i Sovjeti katkad bili zastrašujuće blizu Armagedona, "čini stabilnim u usporedbi s nuklearnim Bliskim istokom", sa svojih pet nuklearnih sila i prstima koji nervozno oblijeću oko gumbâ… Autor po svoj prilici predmnijeva da su zapadnjački i ruski (i ostali, primjerice, hm, sjevernokorejski) političari i generali odgovorniji, racionalniji i manje potencijalno opasni nego bliskoistočni. Do sad je bilo tako.

U nastavku čitamo o razlozima zašto vojna akcija protiv Irana nije rješenje: moglo bi doći do osvetničkih reakcija skupinâ iz Libanona i Gaze; terorističke ćelije širom svijeta mogle bi napasti izraelske i američke ciljeve; mogla bi biti ugrožena regionalna naftna infrastruktura; divljanje cijena nafte moglo bi ugroziti svjetsku ekonomiju… Možda bi čak imalo smisla platiti tako visoku cijenu, misli autor, "ako bi izgledalo da udar djeluje. Ali ne izgleda". Spominju se izraelske "solo-misije" na Irak 1981. ("Operacija Opera"), i na Siriju 2007. ("Operacija Voćnjak"), no napasti Iran bilo bi daleko teže. Odgovor na pitanje s početka teksta, zašto se napad već nije dogodio, i to mnogo ranije, dok je iranski program bio ranjiviji, autor traži u činjenicama da su potencijalni ciljevi brojni, da su neki od njih ojačani protiv udara, i da sve to zahtijeva opetovane napade. A Izrael i Iran udaljeni su, po prilici, kao Hrvatska i Švedska. Procjene su, uključi li se i Amerika, da izraelska misija može, "u najgorem slučaju", potpuno podbaciti, a američka, "u najboljem slučaju", osujetiti iranski program – za desetak godina. Poanta je opet u tom "osujetiti", a ne i zauvijek zaustaviti. (Inače, iranski nuklearni program počeo se razvijati još za vrijeme vladavine šaha Reze Pahlavija; ironija je u tome što su njegovo pokretanje inicirali i omogućili Amerikanci.)

Autor nadalje spekulira da možda postoje i postrojenja za koja se ne zna, a čak i kad bi se uništila sva postrojenja, to i dalje ne znači da se može "izbombardirati iranski know-how". Pretpostavka je da bi Iran, u slučaju napada, povukao svoj potpis iz Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, i, dok je do sada ipak omogućavao nadzor Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, nakon toga bi cijeli program postao apsolutno netransparentan. Ukoliko bi, pribojava se autor, Iran tada doista odlučio izraditi Bombu, učinio bi to "u krajnjoj žurbi i još većoj tajnosti". Možda bi Amerika, pita se dalje autor, mogla Iran bombardirati svakih nekoliko godina? Hm, dobra ideja, "ali kako bi mogla znati kada i gdje da udari? I kako opravdati promašenu politiku svijetu?" A da se pokuša nasilno, vojnim putem, promijeniti režim? Hm, primjeri Afganistana i Iraka nisu poticajni. Autor smatra da nuklearni program ima široku narodnu potporu u Iranu, i da bi napad mogao učvrstiti ljude u uvjerenju da je Bomba jedina obrana od "neumoljivog američkog neprijatelja".

Tekst završava zaključkom da sve navedeno ipak ne znači da "svijet" treba samo tako dopustit da Iran dođe do Bombe. Autor drži da je vlast u Iranu lišena prihoda zbog embarga, da je financijski sustav sve izoliraniji i da rialu pada vrijednost. I zatim još malo za i protiv napada. Proponenti misle da bi vojno poniženje dokončalo režim. No, Iranci bi, upravo suprotno, mogli zbiti redove i podržati vođe. Autor spominje političke promjene širom Bliskog istoka, podjelu unutar iranskog vodstva i gubitak vjere Iranaca u vladajuću elitu. To bi, vjeruje on, moglo dovesti do "narodnog otpora", kao i 2009. Vjeruje i da bi se novi režim koji bi proizišao iz jedne takve revolucije lakše odrekao ideje o Bombi od onoga kojega bi svrgnuli napadi izvana.

Evo i završnog odlomka u kojem autor još jednom sažima svoje postavke: "Postoji li opasnost da će Iran doći do nuklearnog oružja prije no što se to dogodi? Da, ali bombardiranje može samo povećati rizik. Možete li spriječiti Iran da napravi Bombu ako je odlučio domoći je se? Ne u beskonačnost, i bombardiranje bi ga moglo učiniti još očajnijim. …svijet ne može ukloniti iranski kapacitet da se domogne Bombe. Može jedino promijeniti njegovu volju da je se domogne. Trenutno se to može postići daleko vjerojatnije putem sankcija i diplomacije, nego ratom".

Novinar The Economista .


Ps. c/p sa drugog foruma