LinkBack URL
About LinkBacks
CitirajSve o konjima
PDF:
http://polj.uns.ac.rs/Files/KONJARSTVO/Konjarstvo.pdf
Sve o konjima
|
|
|
Sve o konjima
Konji (Equidae) su porodica sisavaca iz reda neparnoprstaša, u kojoj se danas nalazi samo jedan živući rod, Equus. U ovu porodicu pripadaju životinje, koje se obično nazivaju konjima, magarcima i zebrama. Razgraničenje pojedinih vrsta je još i danas sporno. Domaći konj i domaći magarac, domesticirani oblici divljih konja odnosno afričkih divljih magaraca, i danas imaju važnu ulogu kao jaće i tegleće životinje i rasprostranjeni su cijelim svijetom.
Općenito
Konji su općenito krupne životinje s relativno velikom glavom i dugim ekstremitetima. Veličina i težina variraju; dužina od glave do repa je između 200 i 300 cm, rep je od 30 do 60 cm, a visina u ramenima im je od 100 do 160 cm. Krzno im je gusto i najčešće kratko, a većina vrsta imaju na vratu, tjemenu i repu duže ili čak duge dlake (vidi grivu). Boja krzna većine vrsta s gornje strane je siva ili smeđa, a s donje bjelkasto-siva. Kod više vrsta se mogu pojaviti pruge na ramenima i nogama, a sve tri vrste zebri poznate su upravo po svom upadljivom cno-bijelo prugastom krznu.
Udovi
Kobila i ždrijebe.
Obilježavajuća osobina konja je redukcija broja prstiju. Tako sve danas živuće vrste imaju samo jedan koji koriste (Monodactylie). To je treći prst, dok su se ostali povukli i na skeletu postoje još samo kao rudimenti. Kopita kao cipele "obuvaju" zadnji zglob trećeg prsta. Za takav razvoj bilo je potrebno 50 milijuna godina. Prvi konji koji su bili veličine manjeg psa, imali su stopalo sa četiri prsta na prednjim nogama, i tri na stražnjim.
Boja
Prvobitno je boja konjske dlake imala funkciju kamuflaže.Danas se konji uzgajaju u nekoliko boja. Kod nekih se boja nogu, grive i repa razlikuje od boje ostatka tijela. Neki konji imaju bijele mrlje na licu i nogama.
Položaj ušiju
Konj može zasebno micati ušima kako bi prikupio zvukove, a položaj ušiju jasno ukazuje na njegovo raspoloženje. Uši okrenute naprijed znači da ga nešto zanima;jedno uho naprijed ,drugo unatrag znači da konj nije siguran, uši unatrag pokazuju agresivnost i strah.
Glava i zubi konja
Glava konja je snažna, upadljivo izdužena a najveći dio je gornja vilica. I međučeljusna kost je izdužena. Nosna kost je duga i uska, a očne duplje su smještene daleko straga i nalazi se iza zubiju. Čeljusni zglob je smješten visoko, a donja čeljust je isto povećana. Oči su smještene bočno na glavi, a uške su im duge i vrlo pokretljive. Konji imaju u svakoj polovici čeljusti tri sjekutića, oblikovanih kao dlijeto. Očnjak u pravilu imaju samo mužjaci, ženke ga uopće nemaju, ili je vrlo malen. Iza njih imaju prazninu, koja se naziva dijastema. U svakoj polovici čeljusti konji imaju najčešće tri pretkutnjaka (četvrti je rijetko prisutan, a kad postoji, uvijek je prvi) i tri kutnjaka. Pretkutnjaci i kutnjaci su vrlo slično građeni i idealno su prilagođeni tvrdoj hrani.
Unutrašnja građa
Kao kod svih neparnoprstaša, fermentacija hrane kod konja odvija se tek u crijevima, što znači da se i najveći dio probave odvija u crijevima. Želudac im je, za razliku od preživača, uvijek jednostavno građen sa samo jednom komorom. Fermentacija se odvija u vrlo velikom slijepom crijevu (zapremina slijepog crijeva može biti do 90 litara) i u do 4 metra dugom pravom debelom crijevu (Colon). Ukupno, probavni sustav konja može biti dug do 26 metara.
Rasprostranjenost i životni prostor
Divlji oblici danas još živućih vrsta porodice konja žive u istočnim i južnim dijelovima Afrike i u centralnoj Aziji. Tijekom zadnjih tisućljeća područja nastanjena konjima bitno su se smanjila. Sve do kraja pleistocena bili su rasprostranjeni u velikim dijelovima Euroazije, Afrike i u Amerikama. Na američkom kontinentu su iz nejasnih razloga izumrli prije oko 10.000 godina. Naslućuju se razni razlozi: lov novodošlih ljudi, klimatske promjene poslije zadnjeg ledenog doba, neka bolest ili mješavina svih ovih faktora. I u zapadnoj Europi su izumrli vjerojatno prije oko 10.000 godina. U sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji istrijebljeni su u razdoblju antike. Do u 20. stoljeće održala se u Iraku i Iranu jedna populacija azijskog polumagarca. U istočnoj Europi, zadnji divlji konji, tarpani, izumrli su u 19. stoljeću.
Kao suprostnost tome, čovjek je domaće konje i domaće magarce proširio cijelim svijetom, a u nekim zemljama danas u prirodi žive potomci populacije obje vrste, odbjegli i podivljali. Veliki broj podivljalih konja i magaraca žive danas u Australiji, no može ih se naći i u SADu i drugim zemljama.
Konji daju prednost otvorenim prostorima kao što su stepe i savane, ali i u suhom okolišu polupustinja i pustinja. Jedino je europski tarpan bio pretežno stanovnik šuma.
Način života
Socijalno ponašanje
Iako se konje može sresti kako pasu i po danu, to su ipak životinje aktivne pretežno u sumrak i noću. Kod nekih vrsta, kao na primjer kod grevijevih zebri i afričkih divljih magaraca, mužjaci zaposjedaju "svoj" teritorij za parenje koji može biti i veći od 10 km², što je najveći poznati teritorij kod svih biljoždera. Iako se neke životinje okupljaju u skupine, kod ovih životinja nema trajnih veza među odraslima. Kod nekih vrsta, (kao, naprimjer, pševalskijev konj, brdske i stepske zebre) mužjaci bdiju nad krdom koje predvodi ženka. U tom slučaju može doći do okupljanja većih krda s utvrđenom hijerarhijom. Sporazumijevaju se s drugim jedinkama gestama, načinom kako drže uške, čeljust i rep, ali i glasanjem.
Hrana
Konji su pravi biljožderi, i jedu prije svega travu, a ponekad, u različitoj količini lišće i druge dijelove bilja. Većina vrsta pije svaki dan, iako mogu izdržati bez vode i duže vrijeme.
Neprijatelji i ponašanje prema njima
Konji imaju čitav niz prirodnih neprijatelja, što su prije svega zvijeri kao što su hijene, vukovi, divlji psi i velike mačke. Kao većina kopitara, i konji imaju vrlo izražen nagon za bijegom. Tijelo konja građeno je za brzo i ustrajno trčanje, pa oni uvijek pokušavaju, ako je to ikako moguće, pobjeći. No, stjerani u kut, konji mogu svojim kopitima i ugrizom napadačima nanijeti ozbiljne i bolne ozljede.
Razmnožavanje
Skotnost kod konja traje između 330 i 410 dana, najduže kod grevijevih zebri, najkraće kod domaćih konja. Na svijet dolazi u pravilu samo jedno mladunče. Ono je relativno teško (dosiže između 9 i 13% težine majke) i vrlo razvijeno, tako da već koji sat nakon dolaska na svijet može slijediti majku. Nakon 0,5 i 1,5 godina mladunče prestaje sisati. Spolna zrelost nastupa u dobi od tri do šest godina, pri čemu se mužjaci, zbog socijalne strukture, mogu razmnožavati u kasnijoj dobi od ženki. U prirodi je najduži životni vijek konja oko 40 godina, dok pod ljudskom skrbi mogu doživjeti gotovo 50 godina.
Sistematika
Najbliži srodnici konja su tapiri i nosorozi, i zajedno čine red neparnoprstaša (Perissodactyla). Tapiti i nosorozi su međusobno bliži srodnici. Iz tog razloga se porodica konja ponekad, zajedno s izumrlim precima svrstava u zaseban podred Hippomorpha.
Živuće vrste
Južne stepske zebre prepoznatljive po "zasjenčenim" prugama
Broj vrsta konja je još uvijek sporan. Najčešće se razvrstavaju u sedam ili osam vrsta:
* Divlji konj (Equus ferus) je u prirodi izumro u 1960im, kad je izumro pševalskijev konj (Equus ferus przewalski). Koristeći primjerke ove vrste koje su živjele u zoološkim vrtovima, u međuvremenu su u tijeku puštanja na slobodu ovih konja u Mongoliji, Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 2.000 jedinki. Divlji konj je izvorni oblik domaćih konja.
* Afrički divlji magarac (Equus asinus), nazvan još i divlji magarac ili pravi magarac, u prirodi je visoko ugrožen. Još vrlo malo jedinki živi u Eritreji, Etiopiji i Somaliji. Afrički magarac je izvorni oblik domaćeg magarca.
* Azijski magarac (Equus hemionus), često nazivan i polumagarcem ili konjskim magarcem, rasprostranjen je s više podvrsta (onager, kulan i drugi) od Irana do Indije i Mongolije. Neki zoolozi smatraju ove podvrste samostalnim vrstama, pa bi se prema tome, ovisno o gledištu, moglo naći jedna, dvije, tri ili čak do šest vrsta azijskih magaraca. Za razliku od afričkih, azijski magarac nikada nije domesticiran.
* Kiang (Equus kiang) je ranije smatran podvrstom azijskog magarca, ali on je krupniji i sličniji konju od njega. Vrsta živi na tibetanskoj visoravni i područjima uz nju.
* Grevijeva zebra (Equus grevyi) je prepoznatljiva po svojim vrlo uskim prugama. Još samo nekoliko tisuća jedinki živi u Keniji, Somaliji i Etiopiji, i smatra ju se ugroženom.
* Brdska zebra (Equus zebra) živi u dvije podvrste u Namibiji i Južnoj Africi. Ovo je najmanja vrsta zebri.
* Stepska zebra (Equus guagga) živi južno od Sudana do Južne Afrike. Vrsta je prepoznatljiva po tome što joj je i trbuh prugast, a između pruga ima svjetlije, "zasjenčene" pruge. Kuaga, zebra izumrla krajem 19. stoljeća, imala je pruge samo na glavi i vratu. Danas se smatra da je bila podvrsta stepske zebre, no ponekad ju se navodi kao samostalnu vrstu.
Točni srodnički odnosi među pojedinim vrstama ove porodice ni danas nisu razjašnjeni bez ostatka. Sve tri vrste zebri vjerojatno imaju zajedničku liniju predaka, kao i "magarac" (afrički, azijski i kiang). Divlji konj je vjerojatno u najudaljenijem srodstvu od ovih vrsta i vjerojatno se još vrlo rano odvojio od linije zajedničkih predaka "zebra-magarac".
Poznati su i razni hibridi između pojedinih vrsta.
Konji i ljudi
U ljudskoj povijesti su domaći konji i domaći magarci imali važnu ulogu kao jahaće, tegleće i radne životinje. Točno vrijeme domesticiranja obje vrste nije više moguće utvrditi, no procjenjuje se da je magarac domesticiran 4000 godina p. n. e. a konj nešto kasnije.
Čovjek ih je raširio po cijelom svijetu. Motorizacija poljoprivrede kao i širenje automobilskog prometa su snažno potisnuli korištenje konja i magaraca, i danas se u industrijaliziranim zemljama koriste još samo u sportu i kao hobi. U manje razvijenim područjima, konji i magarci se još uvijek intenzivno koriste. Još jedno područje njihovog korištenja je i izvor mesa za ljudsku prehranu. Koristi se i mlijeko kobila i magarica, a i njihova koža se koristi. No, za razliku od drugih domaćih životinja, njihovo korištenje u ove svrhe je drugorazrednog značenja.
Posljednje uređivanje od Bull : 30.5.2011 at 14:29:33
Sve o konjima
PDF:
http://polj.uns.ac.rs/Files/KONJARSTVO/Konjarstvo.pdf
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:08:31
Guranje konja kroz vrata
Odvajanje zdrebeta od kobile
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/2/NCpaTcGcmXo
Odvajanje zdrebeta od kobile 2 deo
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/1/8RFvsa3Xo4A
Ular 1 deo
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/3/o9oSasUzWCA
Ular 2 deo
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/4/vxcMxp-2aXQ
Kako uhvatiti konja u krdu
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/5/4udXpaLl9fY
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:12:26
Western sedlanje
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/0/Kj-0Gmn3RS0
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:15:13
Fiksiranje i obaranje konja
http://polj.uns.ac.rs/Files/hoo/1%20...JE%20KONJA.pdf
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:16:12
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:18:00
Upravljanje i fleksibilnost
Osedlati konja koji ne voli sedlo
Nauciti zdrebe da udje u prikolicu
Prikolica i konj koji odbija ući
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:21:38
Lonziranje 1/1
http://www.youtube.com/user/mivanci5.../1/lXLxu6-xaxo
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:42:55
Lonziranje 1/2
http://www.youtube.com/user/mivanci5.../0/tK-F3ylUqoY
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:43:21
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:44:05
Lonziranje na glas
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/4/3dZ6HhaPGkE
Mamuze
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/3/37d53ygFHx0
Disciplina pastuva
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/2/2dO55KmjYCA
Lauf stala
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/1/7ECugePqc70
Join up
http://www.youtube.com/user/mivanci5#p/u/0/RybOhLUKkiA
Posljednje uređivanje od Bull : 29.5.2011 at 7:46:08
Dizanje nogu
Bitless Bridle
Zanimljivosti:
Svetski rekordSvetski rekord u visini preskočene prepone drži konj Huaso iz Čilea, koga je jahao kapetan Alberton Larraguibel Morales. Preskočeli su visinu od 2,47m što je zvanični svetski rekord. Nezvanični svetski rekord je viši za 3,81 cm, a postavio ga je Freddie Wettach, Jr. na konju King's Own.
Najveći konj na svetuNajveći konj na svetu je rase Sira. Ovo je inče rasa konja koji su najveći, a primerak sa slike je visok 195,1cm i težak 1.451,5kg!
Privrednik je ipak postavio na forum viseg,ali ne i tezeg.
Pored ovih, navodimo još neke interesantne činjenice o konjima:
Omica je naziv za mladu kobilu.
Mula je naziv za ždrebe magarca i kobile.
Mazga je naziv za ždrebe konja i magarice.
Prosečan životni vek konja je 20-25 godina.
Konj ima dve "slepe tačke", jednu tačno ispred njega i drugu tačno iza njega.
Prosečna težina konjskog srca je 4,5 kg.
Konj dnevno popije i do 50 litara vode.
Boja konja varira u prve dve godine i nemogućeje, u tom periodu, odrediti koje će boje biti konj.
Konj, kada leži troši više energije nego kada stoji.
Kina, pored najvećeg broja ljudi, ima i najveći broj konja - preko 10,000,000.
Ne postoji čisto beli konj. Oni su ustvari sivi, a kombinacija belih i crnih dlačica čini da izgledaju kao da su beli.
Ne postoje albino konji. Da bi bili zaista albino, morali bi imati ružičastu kožu, belu dlaku i ružičaste oči. Ružičaste oči nisu viđene kod konja, tako da takav konj u suštini ima nedostatak albino gena.
Konji ne mogu da povrate.
Konji ne mogu da dišu na usta.
Equinophobia je strah od konja.
Hippophobia je takođe strah od konja.
Prvi tv prenos Showjumping-a bio je 1948. godine, za vreme Olimpijskih igara u Londonu.
Najduži životni vek postigao je konj Old Bily, oždrebljen 1760, živeo do 27. novembra 1822. godine, tj. 62. godine.
Najstariji konj koji je pobedio u nekoj trci bio je Revenge, koji je kao 18-godišnjak pobedio na trci u Shrewsbury-u, u Engleskoj, 1790. godine.
Najveću zabeleženu brzinu na trci postigao je Big Racket, 05. februara 1945. godine, koji je deo trke u Mexico City-u trčao brzinom od 69,6 km/h.
Konjsko kopito raste prosečno brzinom od 6,3mm mesečno.
U divljini, konji jedu 20 - 22 sata dnevno, a spavaju svega 2-4 sata.
.................................................. .................................................. ...............
Boje konja
Boje i rase konja su, u pogledu raznolikosti, priča za sebe. Ovde cemo se upoznati sa osnovnim bojama i rasama konja.
Najčešće zastupljene boje konja su alat (svetlo braon sa izraženim sjajem), dorat (tamno braon), vranac (crni), bela, zekan (beli sa flekama braon, sive ili crne boje), šareni itd.
HaflingerPojedine rase konja krase njihove specifične boje, pa je tako npr. Haflinger, na slici, zatvorene alate boje, sa belom grivom i repom.
Bela griva, izrazito dugačka i gusta, zajedno sa repom koji je takođe raskošan, u beloj boji i potkolenicama koje su uglavnom bele, čini ovu rasu atraktivnom.
Appaloosa
Specifičnost rase Appaloosa se ogleda u tome što je uvek zadnji deo tela, tj. sapi, u kontrastu u odnosu na prednji deo tela. Celo telo je prekriveno tufnama osnovne boje, koje dolaze do izražaja samo na delovima gde je boja podloge svetlija. Tako npr. kao na slici, bela boja zadnjeg dela tela jasno ističe pege osnovne, braon boje.
Boje konjaPored rasa koje imaju boje koje su specifične za tu rasu, sa blagim modifikacijama, postoje i boje konja koje ne možemo jasno specifikovati, te ih najčešće jednostavno nazivamo šarenim.
Njihove šare zavise od boja njihovih roditelja i sopstvenog pigmenta. Kombinacijom ovih faktora dobijaju se najrazličitiji varijiteti boja.
.................................................. .................................................. ....................
Znate li šta je to visoko 44 centimetra i teško 25 kilograma? Službeno najmanji konj na svetu - Thumbelina, tj. Palčica. Njen vlasnik Michael Goessling, sin poznatih uzgajivača minijaturnih konja smatra da je neverovatna, jer su je začeli roditelji dvostruko veći od nje. Najoduševljenija su pak deca koja je prate na njenoj Velikoj dečjoj turneji po 47 država sirom SAD-a, tokom koje pokušava godtovanjima skupiti milion dolara za različita dečja humanitarna drustva.Na youtube se moze videti u poseti jednoj decjoj bolnici u Ouklendu.
.................................................. .................................................. ................
Konj se tokom evolucije promenio bukvalno od glave do pete, kako eksterijerno, tako i u ponašanju. Pošto su tokom vekova konji sve više postajali deo čovekovog života a time i zavisni od njegove brige, tako su ove plemenite životinje bivale sve inteligentnije, a značaj instinkta je postajao sve manji. Ipak, i dan danas, konje je veoma lako razumeti i shvatiti, pošto oni unapred signaliziraju svoje namere. Nekada je govor tela bio veoma važan deo komunikacije među konjima koji su živeli u krdima tj. na slobodi. Danas konji imaju sve manje mogućnosti na život u “porodici”, pa im često jedino štala pruža osećaj sigurnosti.
Nagla promena ustaljene sredine može kod konja izazvati strah i takozvani refleks bega, koji im je urođena forma ponašanja kada se osećaju ugroženim. Važno je, da ukoliko imamo mogućnosti, držimo zajedno više konja - tako će im život biti potpuniji i bolji.
Konji koji se drže sami, žive monoton i neinteresantan život, bez potrebnih draži, i imaju veće šanse na loše, negativne navike koje se teško ispravljaju, a često ugrožavaju i same konje, pa i okolinu. Kako među ljudima, tako i kod konja možemo zapaziti jedinke sa različitim karakterom, temperamentom, na koji utiču i spoljašnji faktori života. Razlike u temperamentu se takodje mogu svesti i na razlike u rasi. Toplokrvni, punokrvni konji su uvek živahniji, temperamentniji od krupnih, hladnokrvnih rasa. Pošto kod konja postoji podela jedinki na rangove [žive u hijerarhiji, gde dominantnije i jače jedinke zauzimaju viši položaj] svaki konj zna gde mu je mesto u društvu. Ova podela postoji i kod konja koji žive u "veštačkoj" sredini tj. u štali.
Značaj ove podele mora znati i čovek, pošto se i on od strane konja tretira kao član krda, te mora imati svoje mesto u njemu. Uz prikladno ponašanje možemo postići da nas konji prihvate kao vođu, kao dominantnu jedinku sa najvećim rangom. Previše popustljive vlasnike sa neadekvatnim autoritetom konji ubrajaju u niži rang, te se tako i ophode prema njima. U ovim slučajevima konj može postati svojeglav, neposlušan i svojim ponašanjem iskazuje činjenicu da je on na poziciji vođe. Samouvereni, smireni ali odlučni konjari mogu računati na visoku poziciju u hijerarhiji i time poslušne saradnike među konjima. Uvek je najteže izaći na kraj sa konjima koji su u visokoj poziciji grupe. Treba znati da se silom i grubošću ne može ništa postići. Više ćemo napredovati ako upoznamo forme ponašanja konja i lako prepoznamo date situacije na koje možemo adekvatno reagovati.
Konji svojim pokretima i glasom mogu izraziti mnogo. Govor tela je veoma važna komunikativna forma među ovim velikim četvoronožcima. Moramo provesti puno vremena pored konja i sa konjima da bi i iz najmanjeg pokreta shvatili šta žele, šta misle... Uši, oči, njuška, vrat, glava, noge – pa skoro celo telo ima neku funkciju u prenošenju informacije. Svaki deo tela ima karakteristične pokrete preko kojih možemo shvatiti trenutno emotivno ili fizičko stanje našeg ljubimca ili pak konja sa kojim se prvi put susrećemo. Tako vrlo brzo možemo utvrditi da li se jednom konju sme prići ili ne. Stoga je vrlo važno da čovek upozna kako instinktivno ponašanje, tako i ponašanje koje su konji stekli u čovekovoj blizini. Konja možemo upoznati isključivo onda, kada im upoznamo i "jezik". Za one koji su na početku velikog putovanja u svetu konja, evo mala pomoć iliti "rečnik sa konjskog na srpski".
Raspoloženje/emocije koje konj može ispoljiti
Agresivnost,
pretnja
Visoko podignut, ispružen vrat, nazad spuštene uši, izbečene oči, nervozno šibanje repom, propinjanjeili ritanje, oštro njištanje.
Uzbuđenost
Visoko podignuta glava, uspravne, napred okrenute uši, širom otvorene oči (vidi se i beonjača), široke nozdrve, uzdignut rep, uzrujano frktanje ili njištanje.
Bes
Nazad spuštene uši, podignuta usna,ispručena glava, škripanje zubima, uzbuđeno tapkanje nogama, izbacivanje zadnjom nogom, kruženje ili šibanje repom.
Bol
Uznemirenost, znojenje, bolno kruženje očima, grebanje tla prednjom nogom, njištanje, kostrešenje dlake. Česta je pojava da konj legne i grčevito se valja (u slučaju kolike)
Zadovoljstvo
Miran stav glave i tela, izjednačeno ponašanje, druželjubiv pogled, mirno mahanje repom, duboki uzdisaji.
.................................................. .................................................. ....................
Konj, veliki čovjekov prijatelj
Image..."Ej, kakve sam konje im'o
konje bile, konje vrane
konje bile, konje vrane
i žerave razigrane..." (M. Škoro)
Eh, ti naši konji. U staro vrijeme naših predaka kuća koja je hranila konje bila je bogata i na dobrom glasu. Imati konja značilo je mnogo, jer ova plemenita odomaćena životinja, iznad svega privržena i vjerna svom ljudskom gospodaru, bila je sposobna "raditi" teške poslove u polju, te "vući" često puta pretovarena kola raznovrsnog tereta. Uz sve te radne osobine konj je u davnini bio jedino prijevozno sredstvo, čijom je urođenom izdržljivošću njegov gospodar mogao prevaljivati velike udaljenosti jašući na leđima ovog snažnog kopitara.
Prvi konji: Pretpostavlja se kako prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 milijuna godina prije Krista od Eohipusa (Hyracotherium), malog (veličine lisice) sisavca koji se hranio pretežito lišćem i koji je imao četiri prsta na prednjim nogama. Evolutivni hod milijuna sljedećih godina razvijao je mnoge pratipove ove životinje, da bi se negdje oko 5 milijuna godina od današnjih dana razvio Pliohippus predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Interesantno je zamijetiti kako se ova vrsta krupnijeg sisavca raširila po gotovo svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.
Moderni konji: Današnji konj pripada skupnoj vrsti perissodactyla skupa s nosorogom i tapirom, koje odlikuje jedan nožni prst (kopito). Završetak evolucije finalizirao ga je u predivnu životinju, darivajući mu snagu i pamet, dualitet osobina kojima se malo pripadnika flore može podičiti. Odomaćivši se uz čovjeka, ovaj plemeniti kopitar poslušno prihvaća dresuru i "bez pogovora" izvršava gotovo sve naredbe vjekovnog gospodara.
Evo nekoliko znakovitijih odrednica po kojima su konji specifični:
*
Konj ima 44 zuba
*
Seksualno postaju sposobni nakon dvije godine života, a kobila nosi 11 mjeseci, te gotovo uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe
*
Konji su vrlo svjesni svoje ljepote, a najviše se diče svojom grivom i repom
*
Poglavito spavaju stojeći
*
Vole slatkiše (šećer) i voće (jabuke), povrće (mrkva)
Čovjek i konj: Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira oko 2000 godina prije Krista u starom Babylonu, te nekih 300 godina poslije u Egiptu. Potomci tih konja današnji su ponositi "arapski konji", jedni od najkvalitetnijih i najskupljih vrsta koje danas poznajemo. Pokraj svoje već opisane radne sposobnosti, ove plemenite životinje često su bile, na žalost, korištene u ratne svrhe u kojima su, zahvaljujući genetičkoj ljudskoj želji za vlašću, svoju sporednu ulogu plaćale sakatošću i smrću u stravičnim mukama. Pitomost i plemenitost mnogo su puta nestajale pod krvavim okršajima ostrašćenih vojski, ostajući, u vjernosti, da mrtve leže kraj svog ubijenog gospodara. Jahali su ih Huni krvavo osvajajući Europu, ali i Marco Polo otkrivajući ljepote Azije, zahvaljujući njima osvajan je divlji Zapad i novi svijet američkog kontinenta. U razvijenom svijetu današnjice, u kojemu su konjsku snagu preuzele jedinice snage moćnih benzinskih i dizel motora, konji se poglavito vezuju uz sportska natjecanja, ali i paradne manifestacije kojima se nastoji objediniti tradicija prošlosti i modernog. Utrke kasača i galopera prestižni su oblici demonstracije ljudske imućnosti, što je opet posve normalno još od prvih civilizacija. Trka je bilo otkad su čovjek i konj započeli svoje povijesno druženje i bit će ih dokle god jedno od njih ne nestane s lica ove naše Zemlje.
Konji su skupi, njihova cijena nekada dostiže astronomski visoke iznose konvertibilnih valuta, što je, također, jednako vrijednostima koje su ih krasile u vremenima prošlim kada je jedan od njih čak proglašen za rimskog senatora (Bukefal).
Počast konjima: Konj je, uz psa, jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su tisuće stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak, najljepše od svih, pjesme uglazbljene u čast ovim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.
"...Već odavno spremam svog mrkova,
da se krenem kasom od miline,
da obiđem staze, staze mog djetinjstva,
za salašom želja da me mine..." (Z. Bogdan)
.................................................. .................................................. ...................
Hodaš kao paradni konj. Kad hodaš uspravno i visoko dižeš noge savijene u kolenu.
Brz si kao konj. Kada jako brzo trčiš.
Ponosan si kao konj. Kada hodaš uzdignute glave.
Jedeš kao konj Kada jedeš jako puno slatkoga.
Pametan si kao konj. Kada si poslušan.
Jak si kao konj. Kada si izdržljiv i snažan.
Kobilo jedna! Kada si dosadan.
Ponašaš se kao konj. Ponašaš se kao da si najvažniji na svijetu.
Balav si kao ždrijebe Kada misliš da sve smeš i možeš.
Zamazan si kao konj. Kada si prljav.
Smrdiš kao konj. Kada si znojav.
Deres se kao konj. Kada rzaš kao konj.
Čupav si kao konj. Kada ti je kosa raščupana.
Lakom si kao konj. Kada bi hteo sve postici na brzinu.
Gradska deca
Konji su plemenite životinje.
Konji su u ratove morali nositi ratnike u oklopima. I bogati plemići su jahali konje.
Danas konje viđamo na trkama, gde ljudi pogađaju koji će konj pobediti i klade se da znaju ime pobednika. Tako mogu dobiti, a i izgubiti, puno novaca.
Svetski rekord u visini preskočene prepone drži konj Huaso iz Čilea, koga je jahao kapetan Alberton Larraguibel Morales. Preskočeli su visinu od 2,47m što je zvanični svetski rekord. Nezvanični svetski rekord je viši za 3,81 cm, a postavio ga je Freddie Wettach, Jr. na konju King's Own.
[IMG]Najveći konj na svetu je rase Shire. Ovo je inče rasa konja koji su najveći, a primerak sa slike je visok 195,1cm i težak 1.451,5kg![/IMG]
Pored ovih, navodimo još neke interesantne činjenice o konjima:
Omica je naziv za mladu kobilu.
Mula je naziv za ždrebe magarca i kobile.
Mazga je naziv za ždrebe konja i magarice.
Prosečan životni vek konja je 20-25 godina.
Konj ima dve "slepe tačke", jednu tačno ispred njega i drugu tačno iza njega.
Prosečna težina konjskog srca je 4,5 kg.
Konj dnevno popije i do 50 litara vode.
Boja konja varira u prve dve godine i nemogućeje, u tom periodu, odrediti koje će boje biti konj.
Konj, kada leži troši više energije nego kada stoji.
Kina, pored najvećeg broja ljudi, ima i najveći broj konja - preko 10,000,000.
Ne postoji čisto beli konj. Oni su ustvari sivi, a kombinacija belih i crnih dlačica čini da izgledaju kao da su beli.
Ne postoje albino konji. Da bi bili zaista albino, morali bi imati ružičastu kožu, belu dlaku i ružičaste oči. Ružičaste oči nisu viđene kod konja, tako da takav konj u suštini ima nedostatak albino gena.
Konji ne mogu da povrate.
Konji ne mogu da dišu na usta.
Equinophobia je strah od konja.
Hippophobia je takođe strah od konja.
Prvi tv prenos Showjumping-a bio je 1948. godine, za vreme Olimpijskih igara u Londonu.
Najduži životni vek postigao je konj Old Bily, oždrebljen 1760, živeo do 27. novembra 1822. godine, tj. 62. godine.
Najstariji konj koji je pobedio u nekoj trci bio je Revenge, koji je kao 18-godišnjak pobedio na trci u Shrewsbury-u, u Engleskoj, 1790. godine.
Najveću zabeleženu brzinu na trci postigao je Big Racket, 05. februara 1945. godine, koji je deo trke u Mexico City-u trčao brzinom od 69,6 km/h.
Konjsko kopito raste prosečno brzinom od 6,3mm mesečno.
NAPOMENA: sve ove stvari sam preuzeo sa drugih sajtova, nisam stigao sve da izcitam tako da ako se nesto ponavlja ne zamerite! bull ce to da sredi
jako jako dobra knjiga o konjima od praistorije do danas, da ne duzim, najbolje skinite i citajte i saznace te sve o konjima!
Kod:http://www.sendspace.com/file/0ojndz
Pravila pisanja poruke
Zabilješke