Gle, osobno sam bila u kontaktu sa puno zagerebačkih beskučnika, pomagala im i družila se sa njima., večina njih mi je otkrila svoje misli i tajne, a neke su vezane i uz tvoju temu, temu koja je njima trn u oku, tema koja im oduzima dostojanstvo.
Koliko god da im je želja velika za higijenom i lijepim izgledom, za njih je to nemoguča misija,zašto?
ZATO jer nemaju kao i neki od njoih sreču da završe u prihvatilištu ili u nekom centru za beskučnike več vise na cesti ko zadnji otpad.
Nekom igrom slučaja nisu bili odabrani da dobe krov nad glavom , pa sad besciljno lutaju ,prljavi, neuredni i zaudaraju na kilometar.Nakon nekog vremena neki se prepuste stihiji, odaju alkoholu i zanemare svoj izgled do neprepoznatljivosti.
Neki, užicaju koju kunu pa odu u javni kupalište,( negdje na Gornjem gradu, neznam, tam negdje,) i to si priušte jednom tjedno.Neki prodaju časopis" Ulične svijetiljke" po koima su i oni prozvani , pa zarade dio od prodaje.A ovi prvi, dotaknu dno dna i izgube ono za što se mi svi borimo mada nismo beskučnici a to je DOSTOJANSTVO.








































































































LinkBack URL
About LinkBacks

Citiraj








Zabilješke