Paranoja (što dolazi od od grčke riječi παράνοια za "ludilo" ili "bezumnost") je izraz kojim se opisuje tjeskoba i strah neke osobe uzrokovan iracionalnim idejama i/li nesposobnošću razlikovanja mašte od stvarnosti.
Obično se pod tim podrazumijevaju psihopatološki simptomi vezani uz vjerovanje neke osobe da su on ili bliske osobe meta zavjere, zbog čega se kao jedan od sinonima za paranoju koristi i izraz manija proganjanja.
Paranoja se najčešće javlja kao simptom duševnih bolesti, od kojih je najkarakterističnija paranoidna shizofrenija, ali se u starijoj psihijatrijskoj literaturi mogu naći i opisi tzv. "čiste" paranoje prilikom koje intelektualne sposobnosti pogođene osobe ostaju potpuno očuvane.
Paranoja se također može javiti i kao posljedica specifičnih okolnosti (tzv. zatvorska psihoza), ali i tzv. induktivna psihoza, prilikom kojom paranoik svoje sumanute fiks-ideje uspjeva prenijeti i nametnuti sebi bliskim osobama.


Uzrok ove bolesti je dosada nepoznat, ali se smatra da bi problem mogao biti genetski. Prema psihoanalitičkoj postavci, bolest se definira na nesvjesnoj projekciji neprihvatljivih spolnih ili agresivnih nagona. To znači da na temelju pogrešnih bolesnih misli, bolesnici grade čvrst i sumanut sustav, a njihovo ponašanje prema okolini je u skladu sa tim bolesnim mislima. Takvi bolesnici su često ljudi bez drugih znakova duševnih bolesti, te paranoja kao bolest ostaje dugo neprepoznata od strane okoline.

Postoji više vrsta ove bolesti, pa paranoju dijelimo na nekoliko skupina.

Paranoja proganjanja – je najčešći oblik paranoje, a bolesnik je uvjeren u stalnu izloženost neprijateljstvu, nenaklonosti i nerazumijevanju drugih ljudi.

Paranoična ljubomora – je krajnja nepovjerljivot i sumnjičavost spram partnerice.

Paranoja parničenja (paranoiaquerulatoria) – je veoma neugodna paranoja u društvenom životu. Bolesnici uvijek imaju osjećaj nepravde, te misle da im se ne priznaju neke njihove zasluge, prava i osobne vrijednosti. Neprekidno pokušavaju istjerati pravdu, i vječno su nezadovoljni.

Ljubavna mahnitost – i ova bolest spada pod paranoje. Još se naziva i erotomanija, a najčešće pogađa žene starije dobi i srednjih godina.

Paranoja umišljene veličine (grandomania) – pojava je u kojoj se bolesnici prozivaju prorocima, izumiteljima ili umišljaju kako imaju nadnaravne moći.

Paranoja umišljene bolesti – za ovu vrstu paranoje su vjerojatno svi čuli. Još se naziva i hipohondrija. Tko boluje od hipohondrije uvjeren je u postojanje neke tijelesne bolesti iako nje nema.

Sreća je ta, da je paranoja u izraženom obliku veoma rijetka, ali postoji mnogo ljudi koji nisu duševni bolesnici, ali u sklopu svojih ličnosti imaju izražene paranoične crte. Takvi ljudi su stalno na oprezu, kritični su prema drugima, a ne podnose ni najmanji prigovor. Za njih je svijet opasan i uvijek nalaze neke skrivene nepostojeće prijetnje. Paranoici su duboko uvjereni u istinitost svojih misli, koje su za njih jedina stvarnost, te svako protivljenje doživljavaju kao neprijateljstvo.


Uh,po meni je ova paranoična ljubomora najgora vrst paranoje,nerijetko završava kobno.
A kako vidim,ljecenje je teško i dugotrajno,ali je ipak moguce.