Slobodni.net http://slobodni.net/ Kod nas možete raspravljati o svim temama koje Vas zanimaju hr Sat, 19 May 2012 01:44:51 GMT vBulletin 60 http://slobodni.net/images/misc/rss.png Slobodni.net http://slobodni.net/ Dobrodošlica za ivan1 http://slobodni.net/t112268/ Fri, 18 May 2012 13:30:48 GMT ivan1 dobro nam došao na forum ;) @ivan1 dobro nam došao na forum ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112268/ Dobrodošlica za shelley http://slobodni.net/t112267/ Fri, 18 May 2012 13:29:19 GMT Dobro nam došla shelley :) Dobro nam došla @shelley :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112267/ Dobrodošlica za antonija http://slobodni.net/t112266/ Fri, 18 May 2012 13:26:56 GMT antonija dobro nam došla :) @antonija dobro nam došla :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112266/ Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac http://slobodni.net/t112264/ Fri, 18 May 2012 11:26:53 GMT Ne sam nama Hrvatima da je nadbiskup dr. Alojzije Stepinac poznat, nego je on poznat cijelome svijetu. Da bi ga se još više moglo poznavati, potrebno... Ne sam nama Hrvatima da je nadbiskup dr. Alojzije Stepinac poznat, nego je on poznat cijelome svijetu. Da bi ga se još više moglo poznavati, potrebno je o njemu SVE čitati, posebo o njegou montiranom procesu i sidjenu 1946 godine. Knjiga SUĐENJE STEPINCU, ŠALIĆU ...i drugima Zagreb 1946. je uistinu sudski zapisnik. Tu se može mnogo što/šta pronaći a najviše mentalitet KPJ protiv svega što je odsjevalo državničko hrvatski.


Nadbiskupov govor na montiranom sudskom procesu u Zagrebu

Četvrti dan rasprave, 3. listopada 1946, nakon ispitivanja, bilo je nadbiskupu dopušteno, da obzirom na iznesene optužbe i on kaže koju riječ. Služeći se tom slobodom, koju mu je zakon davao, održao je nadbiskup kroz 38 minuta sljedeći govor:

" Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti.

Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz `optuženi Stepinac'. Ali nitko nije toliko naivan, da ne bi znao, da iza toga `optuženoga Stepinca' sjedi ovdje na optuženičkoj klupi nadbiskup zagrebački, hrvatski metropolita i predstavnik Katoličke crkve u Jugoslaviji. Sami ste toliko apelirali na ovdje prisutni kler, da kaže, da je samo Stepinac kriv ovima i njihovu stavu naroda i klera. Obični Stepinac ne može imati taj utjecaj, nego samo nadbiskup Stepinac.

17 mjeseci već se vodi protiv mene borba u štampi i u javnosti, inače 12 mjeseci podnosio sam faktičnu internaciju u nadbiskupskom dvoru.

" Prekrštavanje" pravoslavaca
Upisuje mi se u krivnju prekrštavanje Srba. To je uopće neispravan naziv, jer tko je jednom kršten, ne treba ga više prekrštavati, nego se radi o vjerskom prijelazu.

Ja o tom neću opširnije govoriti nego velim, da mi je savjest čista, a povijest će jednom reći o tom svoj sud. Činjenica je, da sam morao premjestati župnike, jer im je prijetila opasnost smrti od pravoslavnih, jer su ih htjeli Srbi ubiti, zato sto otežu s prijelazima. Činjenica je, da se u prošlo ratno vrijeme Crkva morala provlačiti kroz poteškoće kao zmija, a išlo se na ruku srpskom narodu s nakanom da mu se pomogne, kako se dalo i moglo. Gospodin mi je predsjednik predočio prijepis, to sam tražio prazni pravoslavni manastir - nekoć naš pavlinski - u Orehovici, da se u nj smjeste trapisti, koje su Nijemci protjerali iz Rajhenburga. Smatram da mi je bila dužnost da pomognem braći Slovencima, koji su od hitlerovaca bili izagnani, da se sklone.

" Zločin" - vojni vikarijat
Kao teški zločin pripisuje mi se vojni vikarijat. Pitao me je predsjednik suda, nisam li smatrao izdaju Jugoslavije, dok sam u toj stvari stupio u vezu s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Ja sam bio vojni vikar i za bivše Jugoslavije. Nastojao sam pitanje vojnog vikarijata urediti kroz ovih 8-9 godina. No nije došlo do definitivnog rješenja. To je pitanje konačno bilo uređeno u Jugoslaviji i konkordatom koji je stvoren teškom mukom, svečano ratificiran u parlamentu, da onda propadne na ulicama beogradskim.

Kad je rat Jugoslavija-Njemačka bio pri kraju, ja sam morao pružiti duhovnu pomoć i ostacima vojnika katolika bivše Jugoslavije i novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Ako je, dakle, država propala, a vojska ostala, morali smo pogledati tu situaciju.

Prava hrvatskog naroda
Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, niti sam položio njihovu zakletvu, kako su učinili vaši činovnici, koji su ovdje.

Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.
Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napredaju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku. Tu je faktična baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi.
I to što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu? Sv. Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju dužnost. Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno jos pružite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteškoća. Poštivao sam volju svoga naroda i poštivat ću je.

Optužujete me kao neprijatelja državne i narodne vlade. Molim vas, kažite mi, koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li pučista Simović u Beogradu, ili izdajnička, kako je vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu, ili vaša u sumi, ili ova u Zagrebu? Dapače, i godine 1943. i 1944., da li vlada u Londonu ili u šumi? Vi ste za mene vlast od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao slušati vas u šumi i ovdje njih u Zagrebu? Je li se uopće može dva gospodara služiti? To nije po katoličkom moralu ni po međunarodnom ni po opće ljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila ustaška, ona je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja 1945.!

(Tu mu upadne u riječ predsjednik suda Vimpulšek rekavši: "Onda ne bismo smjeli po tome suditi ni Paveliću ni Lisaku.").
Glede kakvih terorističkih mojih čina nemate dokaza, niti će vam itko vjerovati. Ako su Lisak, Lela Sofijanec i drugi dolazili k meni pod drugim imenom ili ako sam primio pisma, koja nisam znao ni pročitati, ako je to krivnja, što su ljudi k meni dolazili, primit ću mirno osudu.

Ako sam svećeniku Mariću dao propusnicu, ništa si ne predbacujem, čista mi je savjest, jer mi nije bila nakana učiniti nista protiv poretka i mirne duše mogao bih poći na drugi svijet s tom krivnjom. Hoćete li mi to vjerovati ili ne, sporedno je. Optuženi zagrebački nadbiskup zna za svoje uvjerenje ne samo trpjeti nego i umrijeti!

Sam predsjednik vlade dr. Bakarić rekao je svećeniku Milanoviću: `Mi smo uvjereni, da iza tih akcija stoji nadbiskup, ali nemamo nikakvih dokaza. To je za mene dovoljno rečeno.

Vjerski progon

A sada: u čemu je čitav spor, naše teškoće i zašto nije došlo do smirenja prilika?
Državni tužilac je toliko puta ustvrdio, da nigdje nema tolike slobode savjesti, kao ovdje u ovoj državi.
Slobodan sam navesti neke činjenice, iz kojih će se vidjeti protivno. Ponovno tvrdim pred svima: 260-270 svećenika poubijano je od narodnog oslobodilačkog pokreta. U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice, koje im imputirate **
Evo npr. župnik u Slatini, Bürger! Ako je bio član Kultur-bunda, pa da ste ga recimo sudili na osam godina, no vi ste radi toga, sto je kao dekan prenesao bogoslužne stvari iz susjedne voćinske crkve, to mu je bila dužnost, sudili ga na smrt i ubili.

Ponovno tvrdim: u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo. Svećenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim časnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi ih se na smrt sudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikada zaboraviti.

Naše katoličke škole izgrađene s toliko žrtava, oduzete su nam. Onemogućen je rad naših sjemeništa. Da nisam dobio iz Amerike sedam vagona, uopće se ne bi ove godine bilo moglo početi s radom. A to su djeca siromašnog seljačkog našeg svijeta. Silom ste uzeli svu imovinu sjemeništima. Niste učinili ništa manje, negoli Gestapovci, koji su oduzeli sjemeništu posjed Mokrice. Nismo proti agrarnoj reformi, ali se to moralo raditi u sporazumu sa Sv. Stolicom.

Naša sirotišta su onemogućena. Uništene su naše tiskare i ne znam postoji li još gdje koja. Nema više naše štampe, koju ste ovdje toliko napadali. Nije li uopće skandal tvrditi, da Crkva nije nigdje toliko slobodna kao ovdje? Dominikanci su dali štampati jednu pobožnu knjižicu, koju sam ja preveo s francuskog i utrošili su 75.000 dinara. Kad je knjižica bila već odštampana i kad su htjeli nakladu podići, nisu knjige dobili i toliko štetuju. Zar je to sloboda štampe?

Nestalo je i ništa ne radi Društvo sv. Jeronima. To je teški delikt prema narodu ovako postupati s najvećom našom kulturnom institucijom.

Predbacili ste mi i " Karitas". Ali velim ovdje: taj je "Karitas" učinio goleme usluge našem narodu i vašoj djeci. Onda vjeronaučna obuka. Postavili ste načelo: u višim razredima srednjih škola ne može biti vjeronaučne obuke, a u nižim po volji. Kako ste mogli maloj djeci, koja još nisu dorasla da sama odlučuju, dozvoliti da se odlučuju za vjeronauk, a višeškolcima, koji već imaju i pravo glasa, ne dopuštate slobodno odlučivanje u pogledu vjeronauka u školi?

Nase katoličke bolnice časnih sestara koliko imaju nevolja! Protiv volje ogromne većine naroda uveli ste civilni brak. Zašto niste tu slobodu izrazili više u mentalitetu našeg naroda? U Americi je to pametnije: tko hoće, civilno, tko hoće, crkveno. Mi vam ne branimo stanovitu kontrolu nad brakom. Ali naš narod vrlo boli, kad mora najprije ići na oblast, a onda na crkveno vjenčanje. Da ste se na nas obratili, dali bismo vam sugestije u spomenutom smislu.

Otete su zgrade nekim redovnicama u Bačkoj, neke crkve u Splitu bile su, ne znam jesu li još, kao magazini. Imovina Crkve oduzeta je bez sporazuma sa Sv. Stolicom. Vidjeli ste da narod nije htio primati tu zemlju. No materijalno pitanje sto je najzadnji problem. Bolna je tocka ovo:

Nijedan svećenik i biskup nije danas siguran za život ni danju ni noću. Biskup Srebrnić je na Sušaku bio napadnut od mlađarije nahuškane od stanovitih ljudi i tri sata su ga gnjavili u sobi i inače napadali, a vaša policija i milicija samo gleda. Ja sam to isto iskusio u Zapresicu. Biskup Lach bio je na krizmi preko Drave i premda se znalo da onamo dolazi, prebacili su ga natrag ovamo preko Drave i cijelu noć držali u zatvoru u Koprivnici i nisu mu dali da krizma. Dapače vaši su ljudi, koji su bili u šumi, došli k meni i izjavili: `To je nedostojan postupak. Mi idemo k vlastima protestirati! Biskupu Buriću su također razbili kamenjem prozore, dok je bio na krizmi. Biskup Pušić je, kako čujem, ovih dana napadnut trulim jabukama i jajima.

Mi ovakvu slobodu smatramo iluzijom i mi nećemo biti - bespravno roblje. Borit ćemo se svim zakonitim sredstvima za svoja prava i u ovoj državi. (Čuje se glas iz publike: "Niste ih zaslužili!")

Vjerska nauka napadana
Evo, da razumijete, zašto smo se borili : jos jedno tri do četiri primjera slobode.

U školskim udžbenicima tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopće nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio učiti protivno, mogao bi se sigurno nadati da ce izletjeti iz škole. Ja vam kažem, g. državni tužioče, da uz ovakve uvjete nije Crkva slobodna, nego da će za kratko vrijeme biti istrijebljena.

Krist je temelj kršćanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe: Pitam ja vas, kako vi sebi zamišljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamisljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd!

Za Majku Božju kaže se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam?

Naređujete, to je službena nauka, da je čovjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali otkuda dolazi netko da to odredi kao službenu teoriju, koju danas ne priznaje ni jedan učenjak svjetskog glasa?

(Javni tužilac primjećuje na to: "To nije nitko tvrdio, da je čovjek od majmuna, ni Darwin, ni Haeckel. To ste izvrnuli vi i čitava reakcija".)
Po vašem shvaćanju materijalizam je jedini naučni sistem, a to znači izbrisati Boga i kršćanstvo. Ako nema ništa osim materije, onda vam hvala na slobodi. Rekao je jedan od vaših ljudi višeg položaja: `Nema čovjeka u ovoj državi, kojega mi nismo kadri staviti pred sud i suditi.

Na ostale optužbe, kojima nas stavljate u red koljača i prijatelja terorista, velim da nisu ni sva zlodjela u bivšoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj počinjena od domobrana i ustaša. Nije za Crkvu bilo lako broditi. Morala se probijati kroz mnoge poteškoće.

Neka se ne misli da ja hoću rat. Neka sadašnja vlast povede razgovore sa Sv. Stolicom. Crkva ne pozna diktata, ali nije protiv poštenih sporazuma. To se može. Onda će biskupi znati to im je dužnost i neće se trebati tražiti svećenike da ukazuju njihovu krivnju, kao što je bilo ovdje.

Komunistička partija
Konačno da kažem par riječi i o Komunističkoj partiji, stvarnom mojem optužitelju. Ako se misli, da smo mi zauzimali dosadašnji stav radi materijalnih stvari, krivo je, jer mi smo ostali čvrsti, evo i nakon što nas se osiromašilo. Nismo protivni tome da radnici dodu do većih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika, niti što imamo protiv pravednih reforma, ali neka nam dozvole pristaše komunizma, ako je slobodno propovijedati i širiti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naša načela. Katolici su za ta prava umirali i umirat će.

Ja završujem: Uz dobru volju se može doći do sporazumijevanja, no inicijativa je na današnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za načelno sporazumijevanje, nego državna vlast i Sv. Stolica. A to se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna." ]]> Povijest Otporaš http://slobodni.net/t112264/ Dobrodošlica za sara001 http://slobodni.net/t112263/ Fri, 18 May 2012 10:00:41 GMT sara001 dobro došla ;) @sara001 dobro došla ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave crvena:) http://slobodni.net/t112263/ Dobrodošlica za paradig http://slobodni.net/t112262/ Fri, 18 May 2012 09:59:55 GMT paradig dobro došao ;) @paradig dobro došao ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave crvena:) http://slobodni.net/t112262/ Dobrodošlica za nenadshrana http://slobodni.net/t112260/ Thu, 17 May 2012 21:37:58 GMT Dobrodošlica i tebi nenadsharana Dobrodošlica i tebi @nenadsharana ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112260/ Dobrodošlica za macak http://slobodni.net/t112259/ Thu, 17 May 2012 21:36:22 GMT macak dobro nam došao ;) @macak dobro nam došao ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112259/ Dobrodošlica za tnada http://slobodni.net/t112258/ Thu, 17 May 2012 21:35:08 GMT Velika dobrodošlica i tebi tnada Velika dobrodošlica i tebi @tnada ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112258/ Dobrodošlica za drTrajko http://slobodni.net/t112257/ Thu, 17 May 2012 21:33:58 GMT Dobro nam došao drTrajko :) Dobro nam došao @drTrajko :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112257/ Dobrodošlica za sada http://slobodni.net/t112256/ Thu, 17 May 2012 21:32:34 GMT Dobro nam došla sada :) Dobro nam došla @sada :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112256/ Dobrodošlica za isti@na http://slobodni.net/t112255/ Thu, 17 May 2012 21:31:13 GMT isti@na dobrodošao na forum :) @isti@na dobrodošao na forum :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112255/ Ismet Horo 2012 - Daj sta das http://slobodni.net/t112250/ Thu, 17 May 2012 17:23:44 GMT ]]> Humor Krstash http://slobodni.net/t112250/ Ruski taksista objašnjava kako je došlo do nesreće http://slobodni.net/t112248/ Thu, 17 May 2012 16:55:48 GMT hahah al se sjebao malo vise xD http://youtu.be/KXo8PFlGXWI hahah al se sjebao malo vise xD

]]> Humor Krstash http://slobodni.net/t112248/ Dobrodošlica za nezvo79 http://slobodni.net/t112247/ Thu, 17 May 2012 15:44:39 GMT Dobro nam došao nezvo79 :) Dobro nam došao @nezvo79 :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112247/ Dobrodošlica za mika peka http://slobodni.net/t112246/ Thu, 17 May 2012 15:43:03 GMT mika peka dobro nam došao na forum ;) @mika peka dobro nam došao na forum ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112246/ Je li asketizam (odricanje) put do prosvjetljenja? http://slobodni.net/t112244/ Thu, 17 May 2012 15:26:10 GMT Vrlo često, tražeći put do samoprosvjetljenja, ljudi borave u manastirima, meditiraju, vode disciplinirani život, čitaju knjige raznih učenja i... Vrlo često, tražeći put do samoprosvjetljenja, ljudi borave u manastirima, meditiraju, vode disciplinirani život, čitaju knjige raznih učenja i tehnika, trude se voditi jednostavan život trudeći se ne ugroziti nikoga. Vježbaju yogu, slijede religiozna učenja, odriču se mesa, odriču se seksualnosti....

Je li to put do samoprosvjetljenja?

U svojoj knjizi "Neophodnost promjene" filozof Krishnamurti se je dotaknuo te tematike i evo što je rekao na to:

"Jedan monah-lutalica došao je jednog dana kod mene veoma tužan. Rekao mi je da je položio zavjet celibata i napustio svijet da bi bio prosjak lutajući od sela do sela, ali seksualni nagoni bili su toliko snažni da je jednog dana odlučio da odsjeće svoj organ. Patio je od silnih bolova nekoliko mjeseci ali rana je nekako zacijelila i poslije mnogo godina je shvatio što je zapravo uradio. Tako je došao do mene i u toj me maloj sobi upitao što sada da radi, onako osakaćen, kako bi ponovo postao normalan-ne fizički, naravno, već u sebi. On se odlučio na tako rigorozan postupak jer se seksualna energija smatra suprotnošći u odnosu na religiozni život. Smatra se profanom, nečim što pripada svijetu zadovoljstva, koji pravi monah-lutalica mora izbjegavati po svaku cijenu. On reče: "Osjećam se potpuno izgubljenim, lišen svake ljudskosti. Uporno sam se borio sa svojim seksualnim nagonom, pokušavao ga kontrolirati i u konačnici se dogodila ta ružna stvar. Što sada da radim? Znam da je pogrešno ono što sam učinio. Skoro da sam potpuno iscrpljen i izgleda daću u tami skončati svoj život". Držao me je za ruku i sjedili smo u tišini neko vrijeme.

Je li to duhovni život? Je li poricanje zadovoljstava ili ljepote put koji vodi do duhovnog života? Poreći ljepotu neba, brda i ljudskog oblika, hoće li to odvesti do duhovnog života? Ali to je ono što većina svetaca i monaha vjeruje. Oni mrcvare sebe u ime toga. Može li torturom i prisilom iskrivljen um ikada osjetiti što je duhovni život? Pa ipak, sve religije tvrde da je jedini put do stvarnosti, Boga ili do bilo čega kuda pozivaju moguć jedino kroz torturu, kroz iskrivljavanje. Sve one prave razliku između onog što zovu duhovnim ili religioznim životom i onog što nazivaju svjetovnim životom.

Čovjek koji živi jedino zbog zadovoljstava, uz povremene nalete tuge i žalosti, čiji je cijeli svijet posvećen zabavi i razonodi, svakako je svjetovan čovjek, mada takođe može biti pametan, veoma učen i u životu se voditi mislima drugih ili svojim vlastitim. I čovjek koji ima dara, ispoljava ga na dobrobit društva ili zbog vlastitog zadovoljstva i koji postiže slavu putem svog dara, takav je čovjek, sasvim sigurno, također svjetovan. Ali isto tako je svjetovno ići u crkvu, hram ili đamiju, da bi se molilo, istovremeno zagrižen u predrasude, fanatizam, potpuno nesvjestan brutalnosti koja sve to podrazumjeva. Svjetovno je biti domoljub, pripadati bilo kojoj naciji, biti idealista. Čovjek koji sebe zatvori u manastir- ustaje u propisani sat sa knjigom u ruci, čita i moli se- takođe je sigurno svjetovan. I čovjek koji kreće da čini dobra djela, da je socijalni reformator ili misionar, samo je nalik političaru u njegovom upravljanju zajednicom.

Podjela na duhovni (religiozni) i svjetovni svijet sama je suština svjetovnosti. Umovi svih tih ljudi - monaha, svetaca, reformatora - ne razlikuju se mnogo od umova onih koji su vezani za stvari koje daju jedino zadovoljstvo.

Zato je bitno ne dijeliti život na svetovni i nesvjetovni. Ne treba raditi razliku između svjetovnog i tzv. religioznog. Bez svijeta stvari, materijalnog svijeta, ni mi ne bi bili ovdje. Bez ljepote neba i usamljenog drveta na brijegu, bez žene koja prolazi i čovjeka na konju, život ne bi bio moguć. Mi smo povezani sa cjelinom života a ne sa njegovim pojedinačnim dijelom koji se smatra religioznim, nasuprot ostalima. Tako postaje jasno da je religiozni život povezan sa cjelinom a ne sa pojedinačnim."


Što vi mislite o tome? Odričete li se nečega smatrajući to ne dovoljno duhovnim, ne dovoljno 'čistim'? Smatrate li da je vaš put onaj koji zahtjeva od vas neka odricanja? ]]> Duhovnost medeari http://slobodni.net/t112244/ Dobrodošlica za diana http://slobodni.net/t112243/ Thu, 17 May 2012 14:33:00 GMT diana dobro došla ;) @diana dobro došla ;) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave crvena:) http://slobodni.net/t112243/ Svjetske kuhinje:iskustva http://slobodni.net/t112241/ Thu, 17 May 2012 13:10:42 GMT Svjetskih kuhinja ima mnogo,pa me zanima: - koju od njih ste probali - koja vam se najviše svidjela a koja namanje - kuhate li i kod kuce po... Svjetskih kuhinja ima mnogo,pa me zanima:

- koju od njih ste probali
- koja vam se najviše svidjela a koja namanje
- kuhate li i kod kuce po nekom njihovom receptu
- koje biste još zeljeli probati
- a koje ponovo posjetiti






probala:
japansku
indijsku
meksicku
talijansku
kinesku


- vracam se uporno u indijski restoran -obožavam njihove pogačice sa krumpirom i salatu sa jogurtom
- meksicki je isto ok-ali onak nabrzaka-to je vecinom kad idemo u kino pa gricnemo,ali to vecinom i kuham doma

-kineska mi se nije svidjela,ne paše mi
-sushi sam probala,i kak sam ga zagrizla tak sam ga i ispljunila,nije to za mene
ak se ne varam probala sam i tajlandsku-to još moram proštudirat:) ]]> Gastronomija crvena:) http://slobodni.net/t112241/ Dogodilo se prije 67 godina http://slobodni.net/t112239/ Thu, 17 May 2012 12:02:32 GMT Tko ima srca imati će i snage sve ovo pročitati te se zamisliti pod kakovim sistemom smo živjeli skoro pola stoljeća! Da se ne zaboravi...... Tko ima srca imati će i snage sve ovo pročitati te se zamisliti pod kakovim sistemom smo živjeli skoro pola stoljeća!


Da se ne zaboravi...
HRVATI ČUJETE LI KRIKE BRAĆE VAM POKLANE?!

* * *

SUTRA ĆE OTPOČETI LIKVIDACIJA NARODNIH NEPRIJATELJA...

(SVJEDOČANSTVO O POKOLJU CIVILA, ŽENA I DJECE U SVIBNJU 1945., IZ PERA SRPSKOGA PISCA)

Dragoljub Jovanović alias Juzef Dialowsky, Skupljač iluzija, objavio je 1990. u nakladi beogradske nakladničke kuće Rad dvosveščanu knjigu Muzej živih ljudi. Osim što je neki smatraju jednom od najboljih knjiga o režimu logora na Golome, u nekim je fragmentima ona zanimljiva i za hrvatsku povijest. Pisca treba razlikovati od njegova puno poznatijeg imenjaka i političara, koji je rođen 1895., a umro 1977. godine. Naime, Dragoljub M. Jovanović je bio generalštabni oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, jedan od sudionika puča od 27. ožujka 1941., ratni vojni zarobljenik u Njemačkoj tijekom rata. Njegov brat je bio Žikica Jovanović-Španac, kojega se u doba komunističke Jugoslavije slavilo zbog «prve ustaničke puške» u Beloj Crkvi, a među Srbima ga mnogi danas kude kao simbola građanskog rata u Srbiji. D. M. Jovanović je od 1945. bio visoki oficir Jugoslavenske armije, vojni stručnjak i predavač u vojnim učilištima. Kao takav je odveden na Goli. Umro je sredinom studenoga 1996. u Beogradu.

Kad smo se odlučili objaviti dvije priče iz njegove knjige, smatrajući ih vrijednim svjedočanstvom sudbine hrvatskog naroda (ovdje donosimo pedesetšestu priču iz njezina drugog sveska, str. 256.-262.), bili smo svjesni i mogućih – svakako ne neumjesnih – prigovora što tekst objavljujemo u njegovu izvornom obliku, na srpskom jeziku. Ipak, smatrajući da bi njegovim prevođenjem sa stranoga, srpskog jezika na hrvatski on izgubio na literarnoj dojmljivosti, dokumentarnosti i uvjerljivosti, računamo na razumijevanje čitatelja, ne bježeći ni od prigovora. Napominjemo da se iza imena Dragan krije sâm auktor, a iza imena Ljutko – Sava Barvalac. (Op. ur.)

...Poslednje što sam zapamtio: vidim nebo na zemlji. Govornik dubi na glavi i maše rukama. Otvara ogromna usta...
...Teško otvaram oči. Nada mnom nagnuta bolnička sestra miče usnama. Ne čujem... sad je čujem:
Dobro je, gospodine. Sve je prošlo. Imali ste ozbiljan kolaps. Za dva-tri dana moći ćete da putujete kući.
- Gde sam ovo ja?
- U bolnici u Dravogradu.
- Evo me sad ovde u Beogradu. Već je sedmi dan. Pijem u hotelskoj sobi po ceo dan. Ne smem da se vratim kući u selo. Ne smem da vidim onu zemlju, onaj hrastik kraj Save. Spomenik mome čika Kosti. Plašio sam se da i ovde u Beogradu ne sretnem nekog. Ma kog. Svakoga sam se plašio.
- Danas prvi put izađem da se prošetam i sretnem tebe. Obradovao sam se kao da me je sunce ogrejalo. Kao da te je sam bog poslao. Nemoj da mi zameriš.što stalno ovo ponavljam.
- Želeo sam uvek da sretnem nekog čoveka kome bih mogao sve da ispričam. Da ispraznim dušu i olakšam život. Da bar pokušam da živim kao normalan čovek. Mislio sam da odem u crkvu i da se ispovedim. Ali ni zato nisam imao hrabrosti. Oprosti mi, Dragane, što ću svoju muku da poverim tebi. Oprosti mi i za ono ranije u našem životu ako sam se negde ogrešio o tebe.
- Pogleda me čvrsto u oči.
Da ti pričam, Dragane?
- Pričaj, Ljutko, slobodno pričaj sve.

- Nekako početkom maja 1945. stigli smo do zuba naoružani u Klagenfurt, glavni grad pokrajine Koruške u Austriji.
- Govorili su nam: tamo ćemo imati da opkolimo neku veliku nemačku vojsku, da je uništimo, pokupimo ratni plen, zauzmemo i oslobodimo našu Korušku koja je sve dosad bila pod ropstvom Austrijanaca.
- Dok smo se vozili od naše granice, sva sela kroz koja smo prolazili slavila su već slobodu i mir. Bila su okićena vencima, cvećem i zastavama, domaćim, a od savezničkih samo engleskim. Nigde naše zastave. To nas je začudilo. Zar mi ne dolazimo da ih oslobodimo? Ali - vozi dalje!
- Pre nego što smo ušli u taj Klagenfurt, baš kod table s natpisom grada, put preprečen engleskim tenkovima i ostalom motorizacijom. Videli su se neki pešaci.
- Ni traga od Nemaca. To nas je mnogo začudilo. Ali opet ništa.
- Sećaš li se, Dragane, kad smo sedeli za kederaškim stolom i udarali kedere, ja sam pričao onako sebi u bradu čitavo moje ratovanje pa i ovo sad na kraju?
Sećam se!
- Ako si sve zapamtio da ne pričam ponovo.
- Ja sam sve dobro zapamtio, ali ne znam da li si ti onda sve pričao.
Nisam sve ispričao. Na kraju moje priče biće ti sve jasno. Šta su radili naši komandanti i generali, s kim su se od Engleza domunđavali, ja to nisam onda znao, a ni sada ne znam. Video sam neke naše pešadince iz drugih jedinica kako nekud odlaze, pa se vraćaju. Niko ništa ne govori.
- Ti si meni rekao, onda, da je palo naređenje da se brigada, a valjda i sve druge jedinice, vrate odmah u zemlju. Dobro se sećam da si rekao: Mi okrenusmo tenkove pa nazad preko granice sve do Osijeka. Tu smo se zaustavili.
- Kad smo okrenuli tenkove ja sam preskočio desetak dana, dok nismo stigli u Osijek. Ja sada ne pamtim te dane redom. Ni datume. Ne pamtim sela. Znam da smo se zadržali čim smo prešli granicu...
- Isto veče održan je partijski sastanak oficira naše brigade. Komesar brigade rekao nam je uglavnom ovo:
- Ispred naše armije, zajedno sa Nemcima, izbegla je grupa izdajnika, ustaša, četnika, domobrana, Rupnikovih belogardista i ko zna kakvog šljama koji je bio u nekom logoru kod Klagenfurta. Englezi su potpisali ugovor s našom komandom da se svi ti zločinci predaju našoj armiji. Oni su već prebačeni vozom u jedan logor nedaleko odande a ostatak će stići ove noći i sutra. Ovi krvnici naših naroda, koji su nas klali zajedno s Nemcima, ne smeju se živi vratiti svojim kućama. Sutra će otpočeti likvidacija tih krvnika i narodnih neprijatelja!
- Nama svima bilo je tada to sasvim jasno i logično. Mi smo pored narodnooslobodilačkog rata izvodili socijalističku revoluciju, rekao je jedan koji se javio za reč, a zakoni revolucije su jasni: neprijatelja treba likvidirati! Tako su, uostalom, naredili drug Tito i naša slavna Partija.
- Nema tu, drugovi, šta da se misli - uze reč komandant našeg bataljona - mi smo vojnici revolucije. Na izvršenje!
- Jedan general, koga nisam poznavao, prisustvovao je ovom sastanku i na kraju je rekao otprilike ovo:
- To, drugovi, treba svršiti što pre. A i mi smo zaslužili da se što pre vratimo svojim kućama, da vidimo svoje mile i drage, pa da svi zasučemo rukave i obnovimo našu lepu zemlju. Te neprijatelje, koji su pobegli iz zemlje od pravednog gneva naših naroda treba uništiti tako da im se ni trag ne zna. Sve tragove njihovog uništenja treba ukloniti kao da oni nisu nikad ni postojali. O tome ne treba pričati ni među sobom ni kad se vratimo u svoja sela. Nikome! Ni braći, ni rođacima. Ni komunistima. Ni sad ovde, Ni posle rata. Nikad, nikome. Jeste li zapamtili ove moje reči?
- Razumeli smo i zapamtili - odgovorismo složno. Niko sc, ni na sastanku, ni posle sastanka, nije zapitao koliko ih to, na broju, treba likvidirati!
- Skupilo se društvance. Nikome se nije spavalo. Našlo se za meze neke slanine i rakije. I počeli smo malo-pomalo pijuckati. U neko doba noći dođe u naše društvo poručnik iz brigade koja je vršila transport tih izbeglica iz Klagenfurta.
Bog vas maz'o, nije tu nešto u redu. Među tim izbeglicama ima i četnika i ustaša u uniformi. I domobrana. Ali, bog te, ima mnogo više naroda, seljaka, žena, mladića, čak i male dece.
- Koliko ih ima? - zapita kapetan Mirko, komandir MB čete.
- Sigurno da ih ima dvadeset i neka hiljada, i više. Moji borci poznali su čak i svoje komšije iz nekog sela blizu Kragujevca. Nastalo je veliko uzbuđenje! Oni to uveliko pričaju.
- Iako je naređenje o likvidaciji saopšteno samo ograničenom broju oficira-komunista, ipak se uskoro sve raščulo. Predosećali smo da može da se desi neki lom.
- Oko jedan po ponoći pozvaše sve komandire i komesare u štab brigade.
- U svim jedinicama već se gotovo sve znalo: i ko su te izbeglice, odakle su i koliko ih ima. Da ima i žena i dece. Javila su se otvorena nezadovoljstva. To do ujutro može još da se pogorša. Pa je naređeno:
- Svaki komandir i komesar od jutra pa dalje da ne napušta rejone svojih jedinica. Od najboljih i najčvršćih boraca odrediti četiri puškomitraljesca sa dovoljno municije, koji će stalno biti uz komandira i komesara po dvojica.
- Dalje je saopšteno i ovo: sinoć u transportnoj brigadi, jedan odličan borac i komunista, u svojoj četi, rekao:
- Ja sam danas video moje seljake koji nisu bili ni u kakvoj neprijateljskoj vojsci. Oni su bežali s narodom. Svi smo čuli kad nam je komesar čete pre deset dana objavio kako je čuo preko radija vest da je u celom svetu potpisan mir. Da je obustavljeno svako neprijateljstvo. I da su neprijatelji položili oružje. Zašto mi sada da ubijamo ljude koji nisu većinom ni nosili oružje. Među kojima ima mnogo žena i dece. Ja neću ni na koga pucati. Za; me je rat završen.
- I to se već raščulo.
- Vi, drugovi - reče komandant brigade - kad budete svojim četama saopštavali zadatke, ako vam se tako nešto desi, nemojte zaoštravati stvari. Vojnicima bi trebalo svojim rečima reći uglavnom ovo: »Drug Tito i naša vlada nisu ni sa kim zaključili primirje. Na našem terenu, dok god ima Nemaca i njihovih pomagača, za nas traje rat. Mi imamo zadatak da uništimo sve ostatke, kako nemačkih trupa tako i naših krvnih neprijatelja koji su, dok smo mi ratovali za slobodu, klali naše očeve, majko, braću i sestre u pozadini. To su izdajnici sa kojima nemamo šta da razgovaramo. Oni od vas koji nemaju u sebi snage, koji su na kraju rata postali kukavice, neka napuste naš stroj. Mi im nećemo prebacivati. Mi ostali ćemo dobrovoljno, mirne i čiste savesti, izvršiti i ovaj borbeni zadatak koji nam je postavio naš vrhovni komandant drug Tito, naša Partija i naš narod.«
- Tako je otprilike i bilo.
- Pre podne donesoše u našu četu dvadeset pet novih novcatih pištolja »mauzer« koji su imali veliki šaržer čudno usađen ispod rukohvata. Kalibar je bio 9 mm, a municija tipa dum-dum. To je bio potpuno novi tip pištolja. Nismo nailazili na takve u ratu.
- Posle podele ručka, postrojismo se za polazak na zadatak. Više od pola čete odbilo je da ide i ostalo prema naređenju u selu u bivaku. Dok su se izdvajali jedan borac zapita: Hoćemo li mi predavati oružje?
- Ja ne smatram da ste vi takve kukavice da ćete nama pucati u leđa. Ovo neka vam služi na čast - rekoh ljutito i vrlo glasno.
- Ostali su iza nas bleda lica i uplašenih očiju.
- Sa mesta moje čete nije se videlo daleko. Verovatno da se likvidacija vršila na nekom drugom kraju i drugačije. Čulo se gotovo neprekidno štektanje mitraljeza sa raznih strana. Izgleda da je samo na sektoru naše brigade bilo ovako kako ću ti ispričati.
- Iz početka se čula samo sporadična vatra, retka i s prekidima. Pa sve jača. Dok se nije počelo streljati »punom parom«!
- U moju četu ti jadnici, te žrtve, doterivane su kamionetima većinom bolničkog tipa. Svi su bili u donjem vešu. Deca s majkama u košuljicama. Svima su ruke bile vezane telefonskom žicom za leđima. Vojnici su ih izbacivali iz kamiona kao stoku. Oni bi padali po travi, pokušavali da pobegnu, ali su im i noge bile vezane. Svi su urlali od straha. Svakoga bi po dva vojnika iz moje čete zgrabili za ruke i doveli na ivicu rova, sa licem okrenutim ka rupi. Oni bi ga držali dok bi ubica prislonio pištolj na potiljak žrtve i kratkim rafalom razneo mu glavu u paramparčad. Ona dvojica gurnula bi leš u rupu. Pored svakoga ubice bila su sa strane po dvojica s puškama koji bi dotukli one koji su još davali znake života. Ona dvojica vraćala su se trkom ka kamionetu da zgrabe sledeću žrtvu.
- Mali predah u tom paklenom ubijanju dešavao se ako kamionet malo zadocni. Sve se odvijalo kao na nekoj preciznoj beskrajnoj traci užasa.

- Dragane moj, to je bilo tako užasno da se to rečima ne može opisati. Ako si ponekad video u nekom dokumentarnom filmu te scene, kažem ti da je to u zbilji uvek bilo strašnije.
- Ja sam sve to gledao, jer sam kao komandir morao prisustvovati i odgovarati da sve bude urađeno po »propisu i kako valja«!
- Ti krici, ti urlici straha. Kuknjava majki kojima se za suknje drže deca. Unezverena. Deca ne znaju šta se to dešava. Kukaju samo zato što čuju da im majke kukaju.
- Poneka nosi dete u naručju. Oni zgrabe dete i bacaju ga u rupu, i rafal za njim. Vapaji i molbe da im poštede decu. Žene se bacaju na zemlju. Ljube čizme vojnicima. Dok se pod rafalom ne sklupčaju i utihnu.
- Neki se ipak otrgnu i počnu da beže. To razbesni ubice. Sad i oni urlaju, psuju. Pena im se otkida sa usana kao sapunica i pada po njima. Rukavom brišu sline i krv s lica. A živci polako svima popuštaju.
- Nemaju ogledala da se vide kako izgledaju ali vide jedan drugoga. Užas se povećava. Svaki je od glave do pete isprskan krvlju koja ponekad iznenada šikne mlazom iz nečijeg vrata.
- Svi su već ostrvljeni besom svoje nemoći, svoga jada što ne smeju da se odupru. Što nemaju snage da cev pištolja okrenu sebi u usta. Poneko baci pištolj i počne da beži nekud, kukajući i čupajući kosu. Bolničari ga jure, zgrabe, vezuju, trpaju u bolnička kola i odvoze nekud. Valjda da ga smire da mu pruže neku pomoć. Ali, kakvu pomoć?
- A tek ona deca. One suzice koje ne stižu ni da padnu u travu.
- Dragane, kako sam to sve mogao da gledam? A gledao sam dosta mirno. Sad mi je strašno. Sad nemo u sebi kukam iz glasa. Da nadjačam u sebi njihovo kukanje. Proklinjem čas što se nisam onda ubio. Ali onda nisam znao ovo što sad znam. Nisam bio svestan ničega. Ni sebe.
- Onda sam se i ja drao na te dobrovoljne ubice. Zaletao, udarao pesnicama. »Kukavice, daj taj pištolj Simi a ti marš u pizdu materinu, kukavičku!«
- A bio sam i sam kukavica. Nikad nisam zgrabio pištolj u ruke pa da ja ubijam. Tako je radio i Mika, komandir četvrte čete. Možda još neko.
- Počeli su nam dovoditi neke mladiće, dobrovoljce, za pomoć. Gotovo decu. Drhtali su im pištolji u rukama. Jedan, kao devojka, na levom krilu čete, u jednom trenutku poče da urla, baci pištolj i skoči među leševe na dno jarka. Poče da se valja, da grli one leševe. Jedva ga izvukoše iz rupe, polivaše vodom i odvedoše nekud.
- Neki seljaci bili su sasvim stari i sedi. Možda su bili čak i borci sa Solunskog fronta. Neko bi tiho rekao: »Deco, neka vam Bog oprosti ovo što radite!«
- Neki su se otimali, psovali i glasno dovikivali:
- »Ubijajte, braćo Srbi, svoju braću Srbe. Tako ste uvek radili. Pička vam srpska materina, kukavice! Uvek je bilo dosta izdajica srpskog naroda!«
- Čim bi pala na dno dva-tri reda, pomicali smo se dalje duž rova. S gornjeg kraja počeli su već buldožeri da zatrpavaju rov. Malo dalje čekali su tenkovi, valjda za zaštitu gubilišta a možda i za nabijanje zemlje.
- Sve je bilo gotovo sutradan pre podne.
- Kad smo se vraćali u bivak, pored nas su prolazili kamioni sa sadnicama i novom vojskom odnekud koja će sigurno brzo sve da dovede u red.

- Sutradan ujutro posedasmo u kamione.
- Kazali su: Idete u svoj garnizon u Osijek.
- Niko od nas koji smo pre desetak dana bili tamo, na tom masovnom stratištu, na tom jebenom mitingu, na toj strašnoj proslavi zločina, ne bi mogao da pronađe mesto na kojem je stajao dok je ubijao.
- Kad poumiremo mi koji smo bili dželati, neće biti svedoka koji će moći potvrditi da se tako nešto dogodilo. Nikakvih pisanih naredbi za to nije bilo.
- Ni u čijoj arhivi nema kopije s pečatom i potpisom.
- Neće biti svedoka, Dragane moj...
- Ostaće, moj Ljutko, za večita vremena dva »krunska svedoka«, kako se to kaže, SUNCE - svedok vašeg dnevnog zločina, i MESEC, koji vas je gledao kako ste celu noć ubijali.
- Sunce, izvor života na zemlji, i Mesec, zaštitnik ljubavi opevan u pesmama.
- Ako nam to pomogne!
- Zaćutasmo obojica.
- Ljutko je klonuo glavom na ruke koje je držao na stolu.
- Kad podiže glavu:
Dragane, još sto puta: bilo je užasno. To se ne može ni zamisliti a kamoli opisati,
- Znam, Ljutko, čuo sam to i od drugih.
- Tu moru ja četrdeset godina nosim u duši i borim se sa njom. I nikom ne smem da je poverim. Čak ni onima koji su to isto radili desetinu metara desno ili levo od mene. Bilo nas je dovoljno da i sada ima mnogo živih svedoka za bar još dvadesetak godina.
- Kako da to sebi objasnim, Dragane?
- Svi ste bili vezani zločinom sa onim ko je to smislio i naredio. A veza u zajedničkom zločinu jača je od svake druge veze. Čak i od ljubavi.
- Nikakva kazna za zločince ne može da povrati učinjeno. Smrt, po pogrešnim merilima najveća kazna, uopšte nije kazna. Ona je razrešenje. Smrt, ma kakva da je, trenutna je. Koliko bi se ti, Ljutko, manje mučio da te je neko nad onim rovom ubio ...
- Ljutko opet vrti prazan polić među prstima. Plašim se da opet ne pozove kelnera. A popio je sigurno više od pola litra prepečenice.
- Mislim, Ljutko, da je ovaj naš razgovor pomogao dosta i tebi i meni.
- Ne znam za tebe, Dragane, ali ti si danas ponovo dokazao da si mi drug. Mnogo ti hvala na tome.
- Ljutko, mislim da bi bilo dobro, da nešto pojedemo. Da ne ideš na s praznim stomakom, odnosno sa stomakom punim rakije. Pojedosmo po jednu lepinju sa deset ćevapčića. Ljutko nije više ništa pio.
Još nešto te molim: dovedi me do hotela da uzmem stvari pa da me smestiš u voz za Rumu. Ipak nisam siguran u sebe. Pijan sam.
- Platismo i pođosmo.
Da uzmem taksi, Savo?
- Nemoj, Dragane. Peške ćemo! Da malo razmrdamo noge i provetrim pluća. Ja sam još jak na nogama. A ti? Ja dobro, prema mojim godinama. Ipak me uhvati podruku.
Imali smo toliko vremena da u kafani »Prag« popijemo po kafu. obećao mi je da usput neće više piti.
- Dragane, na rastanku te još molim: nemoj ipak o ovome nikome pričati!
- Neću. Obećavam ti.
- Još nešto te molim: mene u selu svi dobro poznaju. Moju kuću bi našao. Autobusom do moga sela preko Šapca brzo se stiže. Trebalo bi da te pozovem da vidiš gde i kako živim. Da upoznaš moje. Ali te neću zvati. Oprosti mi i za ovo! Suviše bih se stideo pred tobom a znam da sve znaš.
Trideset pet godina nismo se viđali a voleli smo se. Volećemo se i nevideći jedan drugoga, još ovo malo života što nam je ostalo. Meni je srce danas puno!
- I meni, moj Ljutko. Želim ti podnošljiv život i lak kraj.

Ostavih ga sklupčanog u uglu kupea.
Izađoh iz voza. I odoh ne okrećući se više! ]]> Povijest Otporaš http://slobodni.net/t112239/ Sok od šljiva (1981) http://slobodni.net/t112238/ Thu, 17 May 2012 05:08:07 GMT http://www.youtube.com/watch?v=4Z6mjN5eyAM ---Citat--- Opis Filma: Miki Rudinski je popularni disk džokej provincijske radio stanice, ciji...

Citat:
Opis Filma:

Miki Rudinski je popularni disk džokej provincijske radio stanice, ciji se nacin rada cesto ne poklapa sa ustaljenim normativima. Za svoj "hepening u prirodi" uspeo je da zainteresuje i "Šljivo kombinat", najvecu radnu organizaciju u mestu. Na nesrecu, datum održavanja njegovog "hepeninga" poklopio se sa danom proslave godišnjice osnivanja Kombinata, koji nije žalio truda ni novaca da to bude što svecanije. Zbog propagiranja svoje ideje preko radija Miki dolazi u sukob sa rukovodiocima koji ga suspenduju, a borba za publiku i izvodace vodi se svim sredstvima. Za koga ce da se opredele stanovnici mesta i okoline?...

Žanr: Comedy
Režiser: Branko Baletic
Glavne uloge: Vojislav Brajović, Ljubomir Cipranic and Branko Cvejic
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112238/ Smrt gospodina Goluze (1982) http://slobodni.net/t112237/ Thu, 17 May 2012 04:57:01 GMT http://www.youtube.com/watch?v=5ie4-5hfutM ---Citat--- Opis Filma: Gospodin Goluža prvi put u svom samotnom životu krece na more. Prinuden...

Citat:
Opis Filma:

Gospodin Goluža prvi put u svom samotnom životu krece na more. Prinuden je da bez novca odsedne u hotelu, jer su ga u meduvremenu opljackali. U gradicu vlada duh intriga, zavisti i mržnje i Golužin dolazak izaziva radoznalost i razna nagadanja. Pritisnut pitanjima, on nespretno izjavi da je ovaj gradic izabrao da bi izvršio samoubistvo. Ova laž iz temelja menja njegov život. Meštani, zadivljeni njegovom odlukom, cine sve da bi mu ulepšali zadnje dane. On u svemu uživa, postaje samopouzdan, ne shvatajuci da je postao žrtva spletki ove iskvarene sredine. Opijen popularnošcu tone sve dublje u laž i prevaru. Na kraju, kad doživi veliku ljubav, on više ne može da se suprotstavi ni sebi, ni drugima...


Žanr: Drama
Režiser: Zivko Nikolic
Glavne uloge: Ljubiša Samardžić, Jirí Prýmek and Savina Geršak
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112237/ Slatko od snova (1994) http://slobodni.net/t112236/ Thu, 17 May 2012 04:51:40 GMT

Citat:
Opis Filma:

Prica o mladoj devojci koja radi u "Mekdonaldsu", a sanja o slavi na estradi. Raznoseci porudžbine ona upoznaje kralja šou-biznisa koji je i vlasnik Fabrike snova, što ce joj pružiti mogucnost za ostvarenje sna. Na svom putu ka uspehu sretne duh Elvisa Prislija koji, pošto je Srbin (zvao se Veselin Prislic!), dolazi u rodni kraj da, makar posle smrti okusi nešto od topline zavicaja. I tako, Prislijev duh postaje devojcin glavni saveznik...


Žanr: Comedy | Musical | Romance
Režiser: Vladimir Zivkovic
Glavne uloge: Dragana Mirkovic, Rambo Amadeus and Branka Katić
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112236/ Sjećaš li se Dolly Bell (1981) http://slobodni.net/t112235/ Thu, 17 May 2012 04:45:57 GMT http://www.youtube.com/watch?v=dvOQ5Q3pG8o ---Citat--- Opis Filma: Mladic odrasta u Sarajevu tokom 1960tih, u senci svog dobrog, ali...


Citat:
Opis Filma:

Mladic odrasta u Sarajevu tokom 1960tih, u senci svog dobrog, ali bolešljivog oca, gde biva privucen svetom malih kriminalaca. Oni ga angažuju da sakrije mladu prostitutku i on se zaljubljuje u nju.

Žanr: Comedy | Drama | Romance
Režiseri: Emir Kusturica, Svetolik Maricic, Mensur Colakovic
Glavne uloge: Slavko Štimac, Slobodan Aligrudic and Ljiljana Blagojević
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112235/ Sivi kamion crvene boje (2004) http://slobodni.net/t112234/ Thu, 17 May 2012 04:40:17 GMT http://www.youtube.com/watch?v=V_Adufy30Gw ---Citat--- Opis Filma: Prica o obicnom momku, daltonisti koji se zaljubljuje u gradsku devojku...


Citat:
Opis Filma:

Prica o obicnom momku, daltonisti koji se zaljubljuje u gradsku devojku i pronalazi svoj `daltonisticki` put kroz blokade na putevima i kroz apsurdne etnicke konfontacije. Romansa jednog para koja se pretvara u bekstvo iz zemlje koja ulazi u gradjanski rat. Prica o poslednjem danu mira, 1991. godine u bivšoj Jugoslaviji. Prica u kojoj ljubav cini cuda i u kojoj boje ne znace ništa.

Žanr: Avantura ‹ Comedy | Romance
Režiser: Srdjan Koljevic
Glavne uloge: Srđan Todorović, Aleksandra Balmazovic and Dragan Bjelogrlić
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112234/ Irina dobro nam dosla http://slobodni.net/t112233/ Wed, 16 May 2012 23:38:35 GMT irina dobro dosla na forum :top: @irina dobro dosla na forum :top: ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave Alex84 http://slobodni.net/t112233/ Dobrodošlica za Aris Sejdiu http://slobodni.net/t112232/ Wed, 16 May 2012 21:22:28 GMT Aris Sejdiu dobro nam došao :) @Aris Sejdiu dobro nam došao :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave medeari http://slobodni.net/t112232/ <![CDATA["Stalo nam je" - tema mjeseca]]> http://slobodni.net/t112231/ Wed, 16 May 2012 21:18:38 GMT Vjerojatno su mnogi od vas već primjetili da se svaki moderator, u sklopu svojeg pdf-a, bavi nekom određenom temom svaki mjesec. Pa smo tako pisali o... Vjerojatno su mnogi od vas već primjetili da se svaki moderator, u sklopu svojeg pdf-a, bavi nekom određenom temom svaki mjesec. Pa smo tako pisali o beskučnicima, ovisnosti i nekim drugim temama. Ovaj je mjesec tema o nasilju.

Stalo nam je da se piše o crnim stranama našeg društva, o ljudskim sudbinama na margini i voljeli bi da se i vaš glas čuje. Ne samo kroz postove već i kroz vašu aktivnost u otvaranju tema. Želimo čuti vaša iskustva, vaše poglede na ono što nas često okružuje a okrećemo glavu. Jer nam je stalo.

Zato i koristim ovu prigodu da vas uputim da će se sada ovdje, među vama, dogovarati o čemu ćemo pisati, vidjeti će te prijedloge i konkretne teme i samih moderatora. Molim vas da nam se priključite, da forum postane mjesto na kojem će se pisati o tome a ne gurati pod tepih, da postane mjesto gdje možda možemo pomoći nekome u nevolji, da postane mjesto kojemu je STALO. Nadam se da će te se odazvati ovoj našoj inicijativi :) ]]> Rasprava o forumu medeari http://slobodni.net/t112231/ Dobrodošlica za Trofo http://slobodni.net/t112228/ Wed, 16 May 2012 11:21:18 GMT Trofo dobro došao :) @Trofo dobro došao :) ]]> Vaš kutak: Predstavljanje i dobrodošlica novim članovima, te razne proslave crvena:) http://slobodni.net/t112228/ Život je čudo (2004) http://slobodni.net/t112227/ Tue, 15 May 2012 23:40:59 GMT http://www.youtube.com/watch?v=Zv32_2uXUEc ---Citat--- Opis Filma: Glavni junak je inzenjer Luka, koji pokusava da dovrsi svoje zivotno...


Citat:
Opis Filma:

Glavni junak je inzenjer Luka, koji pokusava da dovrsi svoje zivotno delo - veliku turisticku prugu, kojom bi mali bosanski grad povezao sa Srbijom i Jadranskim morem. Na taj nacin on vraca dug rodnom kraju, ali to cini i u znak secanja na pokojnog oca, partizanskog heroja iz Drugog svetskog rata. Njegova zena Jadranka, neprekidno masta o povratku u velegrad, a sin Milos je perspektivni mladi fudbaler koji sanja o zlatnom ugovoru sa klubom Crvena Zvezda. Medjutim, rat sve to surovo prekida, jer Milos dobija poziv za vojsku, zena napusta porodicu sa ljubavnikom, a Luka ostaje sam u ratnom kosmaru. Ali, stvari se dodatno komplikuju...


Žanr: Comedy | Romance | Music | Drama | War
Režiser: Emir Kusturica
Glavne uloge: Slavko Štimac, Nataša Tapušković and Vesna Trivalić
]]> Online filmovi Krstash http://slobodni.net/t112227/