Opasnost pod krinkom zakona SOPA i ACTA

Tužna, ali izvjesna budućnost (i to skorašnja)
Operator:
- Pizza Cut. Mogu li dobiti Vaš...
Mušterija:
- Dobar dan! Htio bih naručiti klopu za van.
Operator:
- Mogu li prvo dobiti Vaš OIB, gospodine?
Mušterija:
- Moj OIB, ah da, pričekajte malo, eh! Moj Osobni Identifikacijski Broj je: 61020499981.
Operator:
- Hvala Vam, gospodine Marko. Samo da provjerim podatke. Vidim da živite u Ulici jablana 13 i Vaš telefonski broj je 332-971. Vaš broj na poslu je 301-243 i Vaš broj mobitela je 095-301-2431. Vi zovete sa ovog prvog, 332-971.
Mušterija:
- Huh? Da, kod kuće sam. Od kuda Vam samo sve te informacije?
Operator:
- Pa umreženi smo, gospodine.
Mušterija (začuđeno):
- Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske pizze, ekstra ljute...
Operator:
- Mislim da Vam to nije dobra ideja, gospodine.
Mušterija:
- Kako to mislite?
Operator:
- Gospodine, Vaši zdravstveni podatci upućuju na to da imate visok krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik...
Mušterija:
- Pa što mi onda možete preporučiti?
Operator:
- Mogli biste iskušati našu bezmasnu soja-pizzu. Uvjeren sam da će Vam se svidjeti.
Mušterija:
- Zašto to mislite?
Operator:
- Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu "Gurmanska jela od soje". Zato sam Vam to predložio.
Mušterija:
- U redu, u redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. I koliko to stoji?
Operator:
- To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece. Sve skupa, zajedno s troškovima dostave, stoji 115,00 kn.
Mušterija:
- Platit ću kreditnom karticom.
Operator:
- Oprostite, gospodine, ali bojim se da ćete morati platiti gotovinom. Prekoračili ste dopušteni minus na kartici.
Mušterija:
- Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego vaš dostavljač stigne do mene.
Operator:
- Neće ni to ići, gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem računu.
Mušterija:
- Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko vam treba vremena za dostavu?
Operator:
- Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta. Gospodine, ako Vam se žuri, možete doći do nas, ali bit će Vam nezgodno voziti pizze na motociklu.
Mušterija:
- Kako znate da vozim motocikl?
Operator:
- Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je banka oduzela. Ali, Vaš skuter je u potpunosti otplaćen te sam samo pretpostavio da ćete voziti njega.
Mušterija:
- K vragu i država, i OIB, i sve!
Operator:
- Preporučio bih Vam da pazite što govorite, gospodine! Već imate dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira 2002. i vikanja na policajca 2009.
Mušterija je ostala bez riječi.
Operator:
- Želite li još nešto, gospodine?
Mušterija:
- Ne, ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije Coca-Cole na dar, kako piše u Vašem oglasu!
Operator:
- Oprostite, gospodine, ali naš oglas ima klauzulu da ne smijemo nuditi besplatnu Coca Colu dijabetičarima! I molim Vas da dočekate našeg dostavljača, jer se boji pasa, a Vi svojega, kako vidim, još niste vodili na cijepljenje...

Ovakve stvari, koliko god sad izgledale smiješno, na žalost mogle bi postati istina, čak možda i ne tako daleko u budućnosti. Priznali mi to ili ne, ljudska rasa sve više ovisi o internetu i povezivanjem sa svijetom. Mada je globalizacija prvenstveno prikazivana kao napredak i da bi povezivanje trebalo pomoći ljudima da se razviju, lakše dolaze do informacija i lakše se uzdižu, kako kulturološki, tako i financijski, primjerima koji se događaju unazad nekoliko godina pokazuju u drugom smjeru - da ustvari stvara negativni utjecaj na ljudsku rasu. Svi podaci koje ustvari dajemo u raznim institucijama radi lakšeg i bržeg poslovanja ustvari pomaže kriminalnim sferama da nam otmu identitet i doslovno se može dogoditi da ti kako osoba ustvari ne postojiš ili se pod tvojim imenom pojavi druga osoba koja se može predstaviti kao pravi ti, a ti ustvari netragom nestaneš mada stojiš pred šalterom i čekaš svoj mjesečni izvadak iz banke. A to je čak blaža verzija, ona gora verzija koja se postavlja kao mogućnost je da ti država ili neka druga institucija može u potpunosti upravljati tobom kao osobom i tvojom imovinom. Zasada se to sve dobro drži na uzdi, ali da li će oni koji imaju moć to i dalje ostaviti ovako ili će iskoristiti priliku što imaju moć da to i sprovedu u dijelo?

Sa jedne strane ti kao osoba imaš pravo u uvid na sve dokumente osim državnih tajni, možeš saznati što se jede u Šri Lanci ili koji je trenutni hit na top listi Ekvadora. No globalizacija i internetska dostupnost diljem svijeta je stvarila jednu novu vrstu kriminala - informatički kriminal. Stoga se neki moćni sjetiše da bi to trebalo sankcionirati, jer države gube silne milijarde koje im oduzimaju razne piratske stranice. Tada se rodila ideja o SOPA-i i ACTA-i. Ti zakoni bi trebali štititi autorska prava i dati neku legalnu snagu da se kaze internetski "pirati" na način da se zatvaraju stranice gdje god se pojavi neki oblik neslužbenog prikazivanja materijala čije prikazivanje nitko ne plaća samom autoru. Reći ćete, pa to je u redu, nema smisla da netko zarađuje na nečemu što nije njegovo. Samo nije stvar samo kažnjavanja kriminalaca nego istovremeno i uskraćivanja informacija širokoj populaciji koja se koristi internetom i to na zaista rigorozan način - zabranom rada stranici na kojoj se pojavio ilegalni sadržaj. Drugim riječima, mi obični korisnici bilo bismo uskraćeni za mnoge informacije koje bismo mogli skupiti na nekoj stranici. Ostajemo u mraku, zakoni poput SOPA-e i ACTA-e daje veliku moć onima koji ih sprovode, veliko je pitanje da li će ih zaista koristiti za kažnjavanje kriminalaca ili će ih početi koristiti za svoje osobne svrhe i zatvarati stranice koje bi mogle objaviti neke podatke koji otkrivaju ono što osnivači zakona ne žele pustiti u javnost. I time bi se postavili u poziciju da mogu vladati svijetom informacija ili drugim riječima - našli bi se u infomacijskoj blokadi kakava nije viđena od kad je prestao hladni rat i željezna zavjesa sa još većim posljedicama - jako malo moćnih bi moglo vladati gotovo cijelim svijetom.


S jedne strane, naši podaci mogu biti dostupni svima i svakome zbog informatičkog razvoja i u ime lakšeg poslovanja, a sa druge strane nam prijeti opasnost od internetskog zamračenja u vidu zakona za zaštitu autorskih prava. Kad vidim ovakve grozne mogućnosti, radije bih stajao dva sata u redu za socijalnu pomoć nego da predam svoje podatke nekome tko bi mogao moje podatke iskoristiti za svoju dobit ili da kontrolira mene i moje kretanje. Čini se da globalizacijom dobivamo širu mogućnost sjedenja doma i užu mogućnost vladanjem svojom sudbinom.

Potražite na svojim internetskim stranicama one koji se bave borbom protiv zakona kao što su SOPA i ACTA jer time pomažete sebi da ostanete čovjek sa imenom i prezimenom, a umanjujete mogućnost da postanete samo broj OIB-a!