Prema tekstu prof. dr. sc. Zlatka Miliše, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru

...

Radio sam kako taksist prije dvadeset godina. Jednom, u sred noći, stigao sam na poziv u zgradu koja je posve bila u mraku, osim jednog svjetla s prozora u prizemlju.
Pod ovakvim okolnostima, mnogi taksisti bi zatrubili samo jednom ili dvaput, pričekali minutu i onda se odvezli. Ali ja sam vidio previše siromašnih ljudi koji su ovisili o taksijima kao njihovom jedinom prijevoznom sredstvu. Ako u zraku ne bih namirisao opasnost, uvijek bih otišao do vrata. Putnik bi mogao biti netko kome je potrebna moja pomoć, razmišljao sam. Pa sam otišao do vrata i pokucao.
„Samo trenutak“, rekao je krhki, stariji glas.
Čuo sam da se nešto vuče po podu. Vrata su se otvorila nakon duge pauze. Ispred mene je stajala niska žena u osamdesetim. Nosila je haljinu s uzorkom i šeširić na koji je bio pričvršćen veo, kao netko iz filma iz 40-ih. Pored nje je bio mali najlonski kofer.
Stan je izgledao kao da nitko u njemu nije živio godinama. Sav namještaj je ...

Moja mati nije uvijek govorila istinu .. slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici .. siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a nekamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ''Jedi, sine, ja nisam gladna''

OVO JE BILA NJENA PRVA LAZ

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu ...

Bili su u vezi 6 mjeseci. Puno toga mu je htjela priuštiti, on nojoj još i više. Nisu se razumjeli u svemu. Nisu bili isti. Ona je voljela užitke. On je volio da sve bude sigurno. Uspjevali su u svemu. Na fakultetu su im se divili. Iako je rekao da nikad u životu neće imati djevojku koja ima kraću kosu od njega, ona je bila ta. Njoj je majka preminula, ali tata, te baka i deda su ga voljeli, čak su bili prvi kojima su dopustili da za 1.maj odu sami u njihovu vikendicu na more. Navratili su i do njegovih. Otvorili su sezonu kupanja, a on je imao i predivnog haskija. Baš je bilo doba kad je Cibona pobijedila Zadar, ali oni to nisu znali. Njima je to bilo apsolutno nevažno. Ona se htjela dati u potpunosti i prepustiti. On nije bio još spreman. Mislio je da želi sve jer je još uvijek bila nesigurna, ali ona je bila sigurna u jedno: kad završe fakultet da budu zajedno i uživaju do kraja života. 1. maj je prošao. Ona je imala očekivanja. On ih nije ispunio. Odnos je zahladio. ...

Zajedničko pripremanje obroka može biti zabavno, ali i korisno za djecu. Vrlo je važno da već od malena uče koja je hrana zdrava i dobra za njih. Da bi ih uključili u kuhanje, potrebno vam je malo volje i malo više strpljenja. Ako su već i sami izrazili želju da vam pomognu, nemojte ih odbiti jer „nemate vremena“.
U sljedećih nekoliko koraka pročitajte na koji način je najlakše „regrutirati“ male kuhare.

1. UČINITE KUHINJU SIGURNOM
Pobrinite se da je djeci dostupan sav pribor za kuhanje, ali ih ipak ne ostavljate bez nadzora, pogotovo one starije koji se već osjećaju sigurnima pri rukovanju nožem, kako ne bi već na početku došlo do nezgoda.

2. PLANIRAJTE JELOVNIK ZAJEDNO
Prelistajte knjigu recepata i pitajte ih što bi rado jeli. Neka vam pomognu pri sastavljanju popisa namirnica koje su potrebne. Ako postoji hrana koju baš i ne ljube, potaknite ih da upravo to pripreme s vama. Uvijek je slađe jesti nakon malo rada! ...

Svi su znali za nju..... svi koji su ju znali jednostavno su ju voljeli. Ona je bila ta, puna zivota, puna duha, puna energije i puna pozitivnog stajalista prema svemu!
Kad je bilo najteze, kad je bilo najtamnije, ona je vidjela svjetlo. Ona se zvala Nada. Ona je vjerovala, nije prestajala!

Nadu je stiglo zlo, otvorila se pandorina kutija, sve je nekako potonulo. Ipak, Nada je imala u sebi onaj djelic svoje dobre strane koju nitko nije mogao unistiti, samo je trebalo proci vrijeme da ona prevlada ono lose i ponovno dode na svoj optimizam i na svoj osmjeh! Ona je Nada... ona mora uspjeti.

Nada je upoznala svoga princa na bijelom konju. Potpuno sigurna u usadena uvjerenja u sve sto mora biti i u sve sto je. Nada vjeruje, nada se ne prestaje nadati. Zaklela se na vjernost, na postivanje u dobru i u zlu... dok ih smrt ne rastavi. On je bio njen princ, a njeno srce puno ljubavi, njeni osjecaji su se mogli iscitavati iz njenih ociju....uvijek iz njenih ...